Nagrada „Beskrajni plavi krug” Matice srpske, za 2020. godinu, jednoglasno je dodijeljena Draganu Stojanoviću za roman „Tamna paučina”. Ovu odluku donio je žiri u sastavu: Aleksandar Jovanović (predsjednik), Mladen Šukalo, Goran Radonjić, Jelena Marićević Balać i Nebojša Lazić. Dobitnik nagrade odlučio je da novčani dio pokloni Matici srpskoj – Društvu članova u Crnoj Gori. Tako je postupio i sa novčanim dijelom nagrade Zadužbine Ivo Andrić koji je poklonio fondaciji „Solidarnost sa Kosovom”.
Prof. dr Jelica Stojanović, predsjednik Matice srpske – Društva članova u Crnoj Gori, svesrdno pozdravlja ovakve plemenite geste Dragana Stojanovića, ističući da u tom činu ima neke najdublje, svevremene simbolike.
– Matica srpska – Društvo članova u Crnoj Gori dirnuta je i obradovana što je književnik i profesor takvog renomea, kao što je prof. Dragan Stojanović, svoju nagradu opredijelio nama. Čini nam izuzetnu čast, to shvatamo kao svesrpski susret u dubini vjekova, kroz prepoznavanje susretom i darivanje ljubavlju. A Srbi vole i umiju da se sretaju, raduju i daruju. To nam govori i koliko je srpski kulturni prostor jedan i jedinstven, koliko jedni o drugima brinemo, koliko jedni druge volimo. Ima neke najdublje, svevremene simbolike u darivanju koje čini profesor i pisac Dragan Stojanović. Nagradu Zadužbine Iva Andrića za najbolje pripovijetke prije dvije godine poklonio je fondaciji „Solidarnost sa Kosovom” Arnoa Gujona, a ovogodišnju nagradu Matice srpske za najbolji roman na srpskom jezičkom području „Tamna pučina”, Matici srpskoj – Društvu članova u Crnoj Gori. I ovom simbolikom se, njegoševski, uvijek i iznova, podsjeća na zavjetnu i neraskidivu vezu: Crna Gora i njeno (i svesrpsko) ishodište – Kosovo. Vjekovna rana i vječni lijek! I spasenje! Nebesko! Ta veza je dublja i jača od svih privremenih ogrebotina, posustajanja u zlim i promašenim vremenima. Hvala Draganu Stojanoviću, ovu nagradu ćemo primiti u svoj njenoj ljepoti darivanja, kako i priliči Matici srpskoj – Društvu članova u Crnoj Gori. Kako priliči svuda gdje srpski rod za slavu srpskog roda stvara i gradi za vječnost! - kazala je Stojanović.
Književnik Stojanović radije je govorio o samoj nagradi, nego što želi istaći svoj gest darivanja, koji prije može biti simboličko uzdarje srpskoj kulturi.
– Nagrada je nova, ali već njeno ime „Beskrajni plavi krug”, kao i opis „najbolji roman na celom srpskom jezičkom prostoru”, budi lijepe i značajne asocijacije: neizbježno se pomišlja na Crnjanskog, dodjeljuje je Matica srpska, žiri čine ljudi iz raznih naših srpskih krajeva, a što je podjednako važno, pominje se cjelina srpskog jezičkog prostora, što ne samo u ovakvim prilikama, kakve već jesu, nego i u svim drugim prilikama i okolnostima, ima veliki značaj. Utoliko mi je draže što sam (u ovim godinama u kojima jesam) njen laureat, pogotovu s obzirom na ono što piše u „Tamnoj pučini”. Taj roman je svojevrsna dopuna novela koje čine knjigu „Ćerka španskog borca”, ali je tekst bio predugačak da ide zajedno s tim novelama, pa je godinu dana kasnije objavljen posebno. Sižejna građa je u oba slučaja srodna: ono što nam se dogodilo u dvadesetom vijeku, a nije trebalo, nije smjelo, i kako život ipak ide dalje, oštećivan, pa i osakaćivan na razne načine. Ipak, ljubav, drugarstvo, ljepota, nešto od ljudske dobrote uvijek i svud ostaje djelatno. Da sad ne pominjem neke dublje, skrivenije matrice, po kojima se sve to uklapa i u Ęźsvjetsku književnostĘź. Poseban je problem kako istorijske ličnosti, uglavnom razne zlikovce, ĘźobraditiĘź kao književne likove. To je ovdje rađeno, mislim, u okvirima jedne u našoj književnosti do sada neokušane narativne paradigme - naveo je književnik Stojanović.
A.Ć.

---