Sakupljala je mirise i dragocjene ženske suze u svojim keramičkim „antičkim sasudima”, no, odlučila je da je vrijeme da svojim gvozdenim, ali prefinjenim „Gazipoljkama” krene na put. „Mijene” su bile neizbježne, no donijele su na tom putu i odmorište – vrtove. Čak i one u koje se bojimo ponekad i zakoračiti, jer ne znamo što se u njima krije. Otkrivajući i idući dalje, vajarka Nada Kažić došla je i do vrtova Edena. Ovaj put odlučila je da ih, za razliku od pređašnjih metalnih, sačini od papira. A, takav jedan vrt, donio joj je još jednu u nizu nagrada. Tačnije diptih „Edenski vrt”.
Likovna umjetnica Nada Kažić dobitnica je jedne od 10 specijalnih nagrada aktuelnog drugog Međunarodnog bijenala umetnosti ARTiJA (Radovi na papiru i od papira) u Kragujevcu. Najbolji radovi sa ovog žiriranog konkursa izloženi su do 7. decembra u kragujevačkoj Gradskoj galeriji „Mostovi Balkana”, Narodnom muzeju, Amidžinom konaku i Malom likovnom salonu. Izložba je otvorena 7. novembra. Na konkurs se prijavilo 350 autora iz čitavog svijeta, a selektori su odabrali 170 radova za izlaganje. Dodajmo, dodijeljen je Gran pri, kao i tri ravnopravne prve nagrade.
Vizuelno, Vaš nagrađeni rad „Edenski vrt” ne može se odvojiti od istoimenog ciklusa radova, ali, rađenih u metalu... Vi ste prepoznati kao vajarka koja svoje ideje najčešće iskazuje radovima u metalu. Kako je došlo do „prelaska” na papir? Zašto ste se odlučili na taj iskorak u svijet papira?
– Da, papirni vrtovi od recikliranog materijala u sivim tonovima nastavak je mojih radova u metalu. Osjećaj da trebam da promijenim materijal prisutan je već duži period, tako da sam sad našla vremena i realizovala seriju novih radova u papiru. Vjerovatno da dugi niz godina rada u metalu proizveo je i drugu vrstu želje i potrebe, upravo zbog izazova savladavanja različitih materijala. Nakon završetka serije radova sa kojima sam kao umjetnik bila zadovoljna, odlučila sam da diptih „Edenski vrt” pošaljem na žiriranu izložbu Međunarodno bijenale ARTiJA u Kragujevcu (Radovi od papira i na papiru). To je bio logičan slijed i prava adresa. Moj doživljaj ovog rada je neka vrsta skloništa, utočišta, blaženstva za kojim tragamo. Tamna boja i dramatična ustalasanost travki asocira na svekoliku zasićenost savremene civilizacije i opozit je njegovom osnovnom značenju.
Koliko je po Vama bitna asocijativnost rada, nagovještavanje umjetnikovog načina pristupanja „problemu” – ideji?
– Uvijek mi je bitna višeznačnost rada i mogućnost sagledavanja iz više uglova. Želim da svaki posmatrač doživi rad na svoj način i dajem prostora za to.
Da li su Vaši „Edenski vrtovi” od papira, neka vrsta „omekšanog” stava prema nekim pojavama, nastali (nataloženim) iskustvom, a na što, ako smijem da primijetim, asocira njihova slojevitost?
– Ovaj rad nagovještava opozit mekoće i oštrine, u svakom slučaju što je i njegovo primarno značenje. Stalno pomjeranje i istraživanje u radu je važno za razvoj umjetnika, jer nikada ne znaš gdje vodi put.
Koliko je ovo pandemijsko vrijeme uticalo na Vas i na nova i drugačija promišljanja, pa time i nove pravce umjetničkih djelovanja i izraza? Koliko je uopšte ovo „stanje” usporilo život? Da li smo kao pojedinci i kao društvo „odgovorili” na pravi način?
– Mislim da se umjetnik najbolje snalazi u ovako teškim vremenima i da zapravo nalazi još više prostora da se okrene sebi i svom radu. Ipak, sa druge strane težak finansijski momenat podjednako je mučan za sve, lice i naličje jednog perioda koji, nadam se, neće dugo trajati. Optimizam mora da postoji i u radu i u životu.
Na čemu trenutno radite, da li ćete uskoro izlagati?
– Situacija u kojoj se nalazimo u ovom trenutku je otežavajuća za planiranje izložbe, ali ne i za posvećenost radu i razvijanje ideje i koncepta buduće postavke koji sam kreirala misleći na određeni prostor koji ima više zasebnih cjelina, gdje bih postavila osam vrtova. Prije par godina napravila sam seriju vrtova u metalu koje sam izlagala u Modernoj galeriji u Podgorici, 2017. Nastavila sam sa promišljanjem teme vrta, koja je za mene posebno inspirativna. Za realizaciju radova koristim više materijala, a svaki od vrtova ima posebnu koncepciju i značenje. Izložba kao cjelina konotira različite suprotnosti na čijim su polovima život i smrt. Svaki rad će biti tako postavljen da inicira nove veze i relacije u okviru cjeline izložbe. Neki od naziva iz ovog ciklusa su „Zamke u vrtu”, „Crni vrt i”...
Ž. JANjUŠEVIĆ

---

Dijalektika odnosa smrti i života
„Umjetnica smatra da se istine o stvarima često nalaze i izvan njih samih. Zbog toga se, u naporima za otkrivanje i spoznavanje same istine, upušta u svijet snova. Njeni radovi ilustruju projekcije iz unutrašnjeg bića. Sve što doživljava je ta projekcija iznutra, suprotstavljeni principi nematerijalnog i materijalnog, njihovo prožimanje i dopunjavanje. Proispitivanje dijalektike odnosa smrti i života, propadanja i obnove, nestajanja i nastajanja, beskonačne metamorfoze”, zapisala je o radu Nade Kažić istoričarka umjetnosti Petrica Duletić.