Roman „Čistilište”, književni je prvjenac mladog autora
Mladena Peršića. U pitanju je psihološko štivo sa blagim elementima trilera. Protagonist je pisac, koji pokušava da na destruktivan način prevaziđe nemio događaj iz bliske prošlosti.
– Centralni motiv u romanu je krivica, ali u malo drugačijem obliku. Glavni junak putuje u neizvjesnost sa idejom da promijeni svoj život i prevaziđe prošlost... Roman je svojevrsna borba sa samim sobom, borba u kojoj čovjek nema drugi izlaz do da pobijedi sebe - kaže u razgovoru za „Dan” autor Mladen Peršić.
⢠Kako vidite našu savremenu književnu scenu?– Čini mi se da ona nije toliko loša kako mnogi govore. Nijesam optimista, ali iz onoga što sam čitao, zaključujem da u zagađenom moru ima i dosta bisera. Loše je što ti biseri ostaju na dnu. Novima se ne daje šansa, a kod čitalaca postoji mnogo predrasuda. Prodaju se knjige koje pišu poznate ličnosti: glumci, pjevači, sportisti, tv voditeljke... Avangarda je, srećom, i dalje tu, samo je politički podijeljena, ali to je ovdje uvijek bio slučaj. Suština je da ima dobrih pisaca i dobrih knjiga. Tu su, plivaju, bore se, opstaju.
⢠Na koji način je moguće sačuvati čitaoce?– Čitaoci se mogu sačuvati samo na jedan način: kvalitetom. Treba se iznova i iznova dokazivati i na taj način opravdati povjerenje. Kada se jednom, nekim čudom, ono stekne kod određenog čitalačkog kruga, treba raditi na tome, da se i sačuva. Važno je ostati dosljedan sebi. Pisanje, u principu, zahtijeva mnogo truda i muke, upornosti i istrajnosti, uz svijest o tome da sve može biti uzalud. Vjerujem da ako se piše iskreno, čitalac to osjeti. Jedna lijepa i iskrena riječ velika je motivacija koja u nekim tamnim časovima sumnje može da bude pokretačka snaga.
⢠Vjerujete li u budućnost knjige?– Prije neke dvije godine, moj odgovor bi definitivno bio - ne. Bio sam poprilično pesimističan. Vjerovao sam da nove generacije uopšte ne čitaju. Međutim, upoznao sam mnogo mladih ljudi koji su me razuvjerili. Bio sam oduševljen. To iskustvo dobro je poljuljalo moje najcrnje vizije po pitanju umjetnosti. Broj ljudi koji čitaju u principu je isti. Vjerovatno će u budućnosti ekran telefona zamijeniti papir, što lično ne bih volio, ali knjige će se čitati.
⢠Postoji li danas književna kritika?– Postoji, ali se čini da je dosta zastranila u politiku, kao i u ludost zvanu „politička korektnost”. Naravno, čast izuzecima.
⢠Na čemu trenutno radite?– Trenutno radim na nekoliko projekata istovremeno, bar pokušavam, ali ima smisla da pomenem novi roman. On je napisan, ali rad na njemu nije gotov. Bavi se drugačijom temom od „Čistilišta”, a oprobao sam se u pisanju u trećem licu. Protagonist je umjetnica, sasvim povučena, koja pomoću svoje tajne umjetnosti pravi sopstvenu stvarnost, svoje svjetove i u njima živi... Nadam se da će knjiga biti objavljena do kraja ove ili početkom sljedeće godine i da će ljudi koji su čitali „Čistilište” imati interesovanja da pročitaju i nju. A.Ć.
)){kind=small}
