Istoričaru iz Berana Goranu Kikoviću, glavnom i odgovornom uredniku časopisa za književnost, istoriju i kulturu „Glas Holmije”, u Narodnom pozorištu u Beogradu uručeno je priznanje „Zlatna značka” koju istaknutim stvaraocima, novinarima i radnicima u kulturi, dodjeljuje Kulturno-prosvetna zajednica Srbije u saradnji sa Ministarstvom spoljnih poslova. Nagrada je dodijeljena na osnovu odluke stručnog žirija kojim je predsjedavao istaknuti književnik Milovan Vitezović, a u žiriju za dodjelu ovog priznanja, ustanovljenog 1976. godine, bili su Marija Bišof, Uroš Dojčinović, Olga Milojević i Živorad Ajdačić.
U obrazloženju odluke se navodi da se Kikoviću priznanje uručuje za doprinos razvijanju kulturnih djelatnosti, za organizovanje, pokretanje i ostvarivanje kulturnih akcija, za širenje kulture naroda i nacionalnih manjina koje žive u Srbiji i naših ljudi iz dijaspore i regiona. Kiković je prilikom primanja „Zlatne značke” kazao da je počastvovan priznanjem Kulturno-prosvetne zajednice Srbije i da je ona veliki podstrek za njegov dalji naučni rad i dokazivanje istine o srpskom narodu u Crnoj Gori.
– Posebno mi je drago što je nagrada „Zlatna značka” došla u godini u kojoj je Crna Gora ponovo postala slobodna država. Kultura i duhovnost su osnovna obilježja i identitet svakog naroda, pa i srpskog, i uvjeren sam da je i ova nagrada samo još jedan vid prizanja za sve Srbe u Crnoj Gori i za sav naš narod u regionu pa i šire – naglasio je Kiković.
Uz podsjećanje da je do sada objavio devet knjiga iz oblasti istorije srpskog naroda, Kiković je u razgovoru za „Dan” kazao da mu je drago što je u koloni srpskih pisaca i intelektualaca koji su se okitili ovim značajnim odličjem.
– Ako je moj rad prepoznao ugledni stručni žiri, onda je, na putu dokazivanja istorijske istine, bilo vrijedno biti u rovu i boriti se za pravu stvar u Crnoj Gori. A ta prava stvar je duhovno i kulturno jačanje onih kojima su zakletva Srpska pravoslavna crkva, ćirilica, Sveti Sava, Vuk Karadžić, Njegoš i njima slični velikani – naglasio je Kiković.
• Šta Vas je motivisalo da fokus svog naučno-istraživačkog rada usmjerite na istorijsko trajanje srpskog naroda u Crnoj Gori?
– Mnogo je istorijskih događaja koje je nazovi crnogorska istoriografija decenijama gurala pod tepih ili bolje rečeno falsifikovala. Zato sam se zalagao da, uz dosta truda, samoodricanja i napora odgovorim tim falsifikatima i ispostavim istorijsku istinu o znamenitostima srpskog naroda u Crnoj Gori i njegovoj želji i težnji da ravnopravno stane uz rame civilizovanom i obrazovanom svijetu. Radio sam to uz pomoć brojnih saradnika, znajući da se istina nije dala u lance vezati, a ta istina nam je prijeko potrebna, jer ne smijemo dozvoliti da dolazeće generacije svoje znanje i duhovnost temelje na lažima. Zato sva priznanja koje sam do sada dobijao su ne samo moja, nego i svih Vasojevića i Srba u čije misli je utkana sloboda.
• Da li Vaše knjige pronalaze put do čitalaca?
– Prosto sam pomalo iznenađen koliko su moje knjige tražene, naročito izvan granice Crne Gore. Posebno interesovanje pokazuju ljudi iz Vasojevića koji žive širom svijeta, što ukazuje da naš narod nije izgubljen u vremenu i prostoru, već da ga zanima bogato istorijsko nasljeđe i duhovni hod, kao i zalog predaka omeđen zapisima i knjigama iz kojih olistava sjaj riječi utisnutih na hartiji koja život znači. To mi daje dodatni stimulans da istrajem u svom radu i da koričim saznanja kojima prijeti tama zaborava. D.J.

---

Zahvalan za podršku onima koji cijene istinske vrijednosti
• Da li su nadležne institucije u Crnoj Gori do sada podržavale Vaš rad?
– Nadležne institucije, a prije svega Ministarstvo kulture, nikada nije podržalo ni mene ni one druge koji nijesu bili u funkciji režima, jer je promoterima kvaziistorije i kulture smetao naš rad. Zato sam se snalazio kako znam i umijem. Dobrotvori i prijatelji, kao i određene institucije iz Republike Srbije su doprinijeli da moje knjige ugledaju svjetlost dana, na čemu sam posebno zahvalan. No, nadam se da će u nekim dolazećim vremenima biti drugačije i da će istinski stvaraoci imati prolaz kod onih koji budu zaduženi da istinski mjere šta je to vrijedno na polju kulture, istorije i duhovnosti.