Mladi glumac Lazar Dragojević još ni akademiju nije završio a već niže uspjeh hza uspjeho. Naša čpozorišna publikma ga je zapazila prošle godine u zanimljivoj, četvoroiposatnoj predstavi „Ivanov“ Crnogorskog narodnog pozorišta, ali Lazar Dragojević je već svojim ulogama u izuzetno uspješnim filmskim ostvarenjima „Odvedi me na neko lijepo mjesto“ Ene Sendijarević, koji je osvojio prošle godine „Srce Sarajeva“ na Sarajevo film festivalu i u predstavi „Sin“ Ines Tanović zapao za oko filmskim gledaocima i poslenicima.
Sve ga to čini, a pravom, ejdnim od najperspetivnijih mladim glumcem pa nije čudo što je Lazar Dragojević bio naš kandidat za program Evropske filmske promocije (EFP) „Shooting Stars“, koji predstavljanje glumačke talente evropske kinematografije.
Lazar je student sarajevske Akademije scenskih umjetnosti, i svoje prve uloge ostvario je već na drugoj godini fakulteta. nakon odmora izazvanog zbog epidemije koronavirusa proljetos Lazar se vratio obavezama koje su ga čekale na fakultetu i pripremanju predstave „Osramoćeni“ koji je režirao poznati bosanskohercegovački režiser Dino Mustafić po istoimenom tekstu Ajada Aktara. U ovoj drami, izvednoj premijerno, i to sa velikim uspjehom 7. jula u Sarajevu, Lazar je dijelio scenu sa iskusnim kolegama Erminom Bravom, Majom Izetbegović, Borisom Lerom i Snežanom Bogićević.
Pored, kako nam je rekao, veoma korsnog i divnog uskustva rada sa ovakvom ekipom glumaca, radeći na ovoj drami naučio je da svira još jedan istrument. Pored klavira, gitare, trombona, bubnjeva, ukulelea i kahona Lazar sad vlada i turskim drevnim instrumentom koji se zove ud.
– Taj instrument toliko stvara lijep ton, koji budi u čovjeku neke predivne osjećanje. Po istraživanjima zvuk ovog isntrumenta može kod čovjeka da probudi duhovnost. Ono šo je stvarno predivno, osim što sam dio ove divne predstave koja mi je darovala saradnju sa izuzetnim glumcima, od kojih sam mnogo naučio je i to što sam naučio da sviram još jedan instrument – kazao je on za „Dan“.
Sarajevo je mnogo veći grad od Podgorice i sigurno nudi bezbroj mogućnosti za zabavu jednog mladog čovjeka, ali Lazara kaže on, studentski život u gradu na Miljacki naučio da planira vrijeme i troši ga na korisne stvari. Odlazak na fakultet mu je usadio ljubav i za rodni i za grad u kojem provodi studentske dane.
– Podgoričko sam dijete, Podgorica je moj rodni grad i najviše ga volim na svijetu. Ali, kažem: „Podgorice, grade moj, Sarajevo ljubavi moja“. U Sarajevu sam naučio da je disciplina put do stvari koje želimo. Red, rad u disciplina... to moram da imam. Imam raspored kad se budim, kad jedem, kad radim, kad učim, idem na probu, radim na predstavi, čitam... Ovih prethodnih dana nisam imao vremena da se posvetim sebi u smislu da mogu da pođem na izlet, ili zabavim se... Imao sam neplanirani odmor za vrijeme korone, napunio sam baterije, izvukao sam iz tog periode divne stvari i spremio se za radne zadatke koji su me čekali i koji me tek čekaju – najavio je on.
​Iako je ovo ljeto po mnogo čemu neobično, zbog korone su mnogi festivali osloženi, mnoge predstave otkazane, a snimanja prekinuta i odgođena za neka bolja vremena, ovaj mladi glumac ne može da se žali da ima praznog hoda što se tiče profesije. Pored predstave „Osramoćeni“ on vrijedno sprema ispite, a i predstavu koleginice sa Akademije. Takođe, čekaju ga obaveze što se tiče „dasaka koje život znače“, ali i angažovanja na filmu.
– Koliko znam „Ivanova“ ćemo igrati 1. septembra na otvaranju jubilarnog 60. MESS-a u Sarajevu. Zasad igram u predstavi „Oramoćeni“. Korona je pomjerila sve planove pa su termini snimanja pomjereni za jesen. Trebalo bi da snimam novi film Srđana Vuletića, nadam se da će to biti u septembru ili oktobru. Sljedećeg ljeta, ako bude sve u redu sa koronom, a ja sam vječiti optimista i nadam se da će sve biti OK, snimam takođe jedan film. Ne smijem da otkrivam mnogo detalja, ali mogu da kažem da sam dobio glavnu ulogu i da će se snimati u Crnoj Gori. Riječ je o inostranom reditelju i snimaće se u Podgorici i lokacijama oko nje. Eto, to zasad mogu otkriti – najavio je on.

S.ĆETKOVIĆ

Tata i mama sestri i meni najveća podrška i prijatelji
Lazar, jedan od najperspektivnijih mladih glumaca koje Crna Gora ima, sin je naših poznatih dramskih umjetnika Davora i Dijane Dragojević. Dakle, u glumu nije upali niotkuda. Studije u Sarajevu nije izabrao kao način da izađe iz njihove sjenke, kaže on.
– Smatram da niko ne može da upadne u nečiju sjenku ako izađe na svjetlost sunca. Samo čovjek može da baca sjenku koja neće nikoj pokriti, koja će biti sastavni dio njegove ličnosti. Više puta sam rekao da Sarajevo nije bio moj prvi izbor, ali jeste pravi. To ću uvijek bez problema reći, jer je tako. Zaista jeste pravi izbor, jer sam u pravom trenutku upisao akademiju i počeo da ređam uspjeh u poslu koji sam odabrao. Tata i mama su i meni i sestri najveća podrška, i želim da svako ima roditelje kao što ih ja imam. Oni su moja najveća motivacija, to su moji najveći prijatelji.