KotorArtov talenat Andrija Jovović iz Podgorice, student klavira na bečkom Univerzitetu za muziku i izvođačke umjetnosti, održao je nesvakidašnji resital u Crkvi Sv. Duha, koji mu je donio sasvim novo „virtuelno” iskustvo, bez prisustva publike. Svirao je Andrija kao da je puna sala, ali su, umjesto ljudi, njegovi „obožavaoci” bili bijeli helijumski baloni sa likovima, Ludviga van Betovena, Petra II Petrovića Njegoša, Nikole Tesle, Salvadora Dalija i drugih velikana civilizacije. Imao je čime Jovović da se predstavi, a da se ne zastidi pred ovim blistavim umovima čovječanstva, ali njemu je ipak nedostajalo živo prisustvo i interakcija sa ljudima, osmjesi odobravanja i aplauzi podrške. Nije ih bilo zbog mjera Nacinalnog koordinacionog tijela. Ovaj performans bio je kreativni izazov i za posvećene organizatore, ali i za ljubitelje umjetničke muzike, koji su Andrijin nastup pratili preko jutjub kanala i na video-bimu na Pjaci od Kina.
• Koliko je za Vas bio inspirativan i izazovan nastup bez publike uživo, pred kamerama, sa sviješću o tome da Vas, negdje van dvorane direktno prate ljubitelji umjetničke muzike?
– Veliko mi je zadovoljstvo što sam i ove godine nastupio na KotorArtu, međutim, bez publike je to bilo potpuno drugačije iskustvo, što se nažalost možda i osjetilo u mojoj svirci. Drago mi je ipak da se Festival održava i da u odličnim uslovima omogućavaju prenos onlajn uz najbolju moguću organizaciju.
• Kakav je doživljaj, da li živo prisustvo publike može da se nadomjesti njenim virtuelnim prisustvom?
–Za mene je to neuporedivo, publika pruža tu neophodnu dozu adrenalina i motivacije koja svirku diže na još veći nivo. Ovo je i meni prilika da se preispitam i porazmislim o novim psihološkim aspektima sviranja klasične muzike uživo, što sam siguran da u ovom vremenu, kako koronavirusa tako i 21. vijeka, čeka muzičare moje generacije.
• Jeste li imali planirane nastupe, koje je pandemija omela?
– Program je spreman par mjeseci, a nažalost, otkazana su mi najmanje tri „sigurna” resitala (u Beču, Sloveniji...), gdje bih se možda još bolje upoznao sa situacijom sviranja pred praznom salom, ili u nekim drugim specifičnim „korona-okolnostima”, pa bih bio i više psihološki spreman za Kotor.
• Zašto ste za nastup odabrali baš Skarlatija, Betovena i Šopena?
– Skarlati mi je jako blizak po senzibilitetu i pokušaću da u sljedećih par godina izgradim respektabilan repertoar njegovih sonata, jer mislim da je izvanredan kompozitor, kako za otvaranje koncerta pojedinačnim ili dvijema sonatama u paru, tako i za ‘blok’ raznovrsnijih njegovih sonata koje čine jednu ubjedljivu cjelinu. Ove sonate Betovena i Šopena su prava remek-djela muzičke istorije i radujem se što ću na njima dugo raditi i izvoditi ih opet.
• Na Univerzitetu za muziku i izvođačke umjetnosti u Beču studirate kod prof. Nataše Veljković – koliko Vam je ona pomogla da prevaziđete poteškoće u učenju na daljinu?
– Imali smo više časova onlajn, preko platforme „Zoom”, i ni ja ni ona nismo vični onlajn radu, ali jeste bilo produktivno. Ona je neko ko me uvijek podržava, i uz toliko vrhunskih pijanističkih i pedagoških kvaliteta, kao i izuzetno prijateljskog načina ophođenja, svaki razgovor ili čas je od velike pomoći i direktno utiče na moj napredak. Sa Petrom sam nastupao par puta, a i privatno se družimo, i ona je izuzetan profesionalac i divan saradnik. Siguran sam da je pred njom veliki uspjeh i radujem se što ću je ubrzo gledati po najvećim operskim kućama.
• Učestvovali ste na seminaru kod prof.Rubena Dalibaltajana u martu ove godine na Međunarodnoj muzičkoj akademiji u Lihtenštajnu, gdje ste dobili punu stipendiju. Šta Vam to znači?
– Prof. Dalibaltajan me je u samo par dana časova i poznavanja oduševio svojim radom, i baš sam trebao da opet idem na seminar kod njega u Sloveniji od 29. avgusta, međutim, zbog posljedica korone je odloženo. Sjajan pijanista i profesor, i vrlo se radujem svakoj eventualnoj prilici da kod njega imam nastavu, ili da ga čujem na koncertu. M D. P.

---

Nadam se koncertima
• Kako vidite budućnost muzičke umjetnosti u okolnostima pandemije, koja nam je donijela nove načine komunikacije?
– Vjerujem da su specifične okolnosti mojeg koncerta jedan značajan dio makar bliske „korona” budućnosti, i svi ćemo se na njih morati privići. Ipak, nadam se da su one samo trenutna nužda, ne trajna promjena u muzičkom izvođaštvu, i da će se brzo situacija normalizovati, a najviše se nadam ponovnim koncertima pred publikom.