Na tradicionalnom Vidovdanskom pjesničkom bdjenju Udruženje književnika Crne Gore uručilo je nagrade svojim laureatima. „Vidovdansku riječ” primila je Ljiljana Radenović, urednici Stava u dnevnim novinama „Dan”, za izuzetan doprinos medijskoj afirmaciji cjeline, punoće i pojedinačnih stvaralačkih stavova i vrijednosti Udruženja književnika Crne Gore, koje uz brojne teškoće, nerazumijevanja i opstrukcije, više od 70 godina ponosno opstajava na tragu nenadmašne njegoševske i marko-miljanovske misli i smisla postojanja.
Urednica Radenović je zahvalila na nagradi udruženju koje baštini tradiciju dugu sedam decenija i istakla da je čast utoliko veća jer nosi ime Vidovdana, velikog i svetog srpskog dana. Posebnu je zahvalnost uputila redakciji „Dana” koja joj je, kako je navela, omogućila da dobije ovo vrijedno priznanje i dala joj potpunu slobodu da na stranama koje uređuje zastupa vrijednosti koje su temelj uređivačke politike našeg lista, a to su očuvanje slobodne riječ, srpskog jezika i ćirilice i odbrana Srpske pravoslavne crkve.
– Hvala UKCG koje pod svojim krovom okuplja ličnosti od pera, integriteta i nespornih ljudskih kvaliteta. Ova nagrada me obavezuje da i ubuduće nastavim da se, u skladu sa svojim mogućnostima, borim za očuvanje srpskog identiteta – kazala je Radenović.
U obrazloženju nagrade, koje je pročitao Perivoje Popović, kao predsjednik žirija koji su sačinjavali i članovi Ranko pavićević i mr Aleksandar Ćuković, navodi se „da u trenutku dok je nastajalo obrazloženje povodom dodjele priznanja za Slobodu kao Božansko pravo i pravdu, za Slobodu Riječi kao neprikosnoveno pravo čovječnosti (po Marku Miljanovom Popoviću) u vrhu naslovne strane, desno (iz stvarnog i mogućeg rakursa čitaoca) dakle, od samog naslova prve slobodne novine u savremenoj nemirnoj i podijeljenoj Crnoj Gori, stoji i dalje pitanje `Ko je ubio Duška Jovanovića” i redni broj - 5858`.”
– U međuprostoru rubrike „Stav” koju istinito, hrabro i znalački uređuje Ljiljana Radenović, nalazi se objašnjenje da Rubrika i „Dan“ u cjelinini ne dijele sve stavove koje iznose spisatelji koji se oglašavaju, ali da daju priliku svakom ko ima šta da kaže, to što ima da kaže, može da kaže slobodno, časno i odgovorno. Ako sjećanje dobro služi, velikom francuskom misliocu Rusou (neki kažu da je to rekao Volter, što takođe visoko i moćno odzvanja, u spoznanju istine svakako su znameniti francuski enciklopedisti) pripisuje se stav po kome se velikan(i) iskazuju mislima i riječima da i kad se ne slažu sa pretpostavljenim sagovornikom, i tada će se svom snagom i doživotno boriti za pravo neistomišljenika da svoje mišljenje iznese slobodno i bez straha od bilo kakvih sankcija, osuda ili prijetnji što se danas u, po formi slobodnoj Crnoj Gori, više nego često dešava: Ko je i zašto ubio, ranjavao, minirao, palio ili prebijao poslenike javne riječi ili njihovu realnu ili duhovnu imovinu? Ko je sva ta nepočinstva i zašto naložio? Ko to tamo uzalud puca u besmrtnu slobodu riječi?“, navodi Perivoje Popović.
On je dodao da slobodu nije moguće ubiti!
– Na tragu te velečasne zakletve pred likom Boginje slobode riječi, bez obzira na sve moguće posljedice dnevne novine „Dan”, Rubrika „Stav” i urednica Ljiljana Radenović, uporno i beskompromisno traže i nalaze puteve slobode govorenja date ponajprije od samoga Boga: „Na početku bješe Riječ, i Riječ bješe u Boga, i Bog bješe Riječ”, kazuje nam Sveta i nepobitna Istina Svete Knjige. Novinarski hljeb u zanosu je miješan da spasi ljude, da očuva ono malo slobode koju nam sotona otima od prava pobožnosti i čovječnosti. Tim hljebom dobrano nas i sebe hrani i gospođa Ljiljana Radenović bivajući tako stalna meta onih koji ne ljube Boga i Slobodu. Navedene zloćudi dobro poznaje i Udruženje književnika Crne Gore i koliko god može, zna i umije, svojim ozbiljnim djelima potire njihova zločesta nedjela...., navodo se u obrazloženju.
Vidovdansku besjedu izrekla je mr Višnja Kosović, a obratili su se i predsjednik UKCG Novica Đurić i urednica Tribine „Riječ” Milica Kralj. Zahvalnicu Tribine dobio je pjesnik Nikola Nenezić.
A.Ć.

Zahvalni na priznanjima
„Vidovdanska povelja” uručena je Vukiću Brajkoviću i Ljubisavu Bjeliću.
– Čini mi posebnu čast i duhovni uzlet što sam primio ovu nagradu. Vidovdan je i naš krst i naša ikona. Vidovdan je naše sunce - kazao je Brajković. Pjesnik Ljubisav Bjelić Morački je iskazao zahvalnost Udruženju i prijateljima, ističući da je njegova ljubav prema svima ogromna i snažna.

Stvarao opkoljen zavičajnom tišinom
„Vidovdanska povelja” uručena je pjesniku Darku Jovoviću za knjigu „Izgubljeni svijet”.
–Ovu knjigu sam pisao opkoljen zavičajnom tišinom do koje zov bratski rijetko dopire, u nadi da će bar malo isprati gorčinu sa kojom smo „darovani“ u vremenima kada se istorijske, duhovne i kulturne vrijednosti ponižavaju od svijeta bludnog koji je kidisao da sopstvenom svijetu iskopa raku - kazao je Jovović primajući prestižno priznanje.