Slikar, antropolog i arheolog iz SAD-a Dejvid Grejvs, prvi put izlaže nakon petogodišnje pauze i to u Gradskoj galeriji u Kotoru. Sa 25 crteža u boji predstavlja svoju avanturu putovanja Evropom, neposredno pred širenje pandemije Kovid-19. „To su male priče za sebe, da se sjećam gdje sam putovao”, kaže autor i navodi zanimljive nazive priča-crteža rađenih olovkom i akrilnim bojama: „Vremenska putanja”, „Kompleks oblaka”, „Zapetljavanje”, „Upetljavanje & Oblikovanje kostiju”, „Raznovrsnost vrta”, „Kontrola oblaka”, „Zabrana”, „Bašta ruža”, „Mrtva priroda”, „Osnivanje & Rast”, „Bračna mašina”, „Veliko bjekstvo”... Diplomirao je na studijama kulturne antropologije i arheologije, slika već 40 godina, a njegovi umjetnički radovi su korišćeni u brojnim produkcijama filmova, televizijskih emisija i reklama. Radio je u raznim tehnikama, slika na svili, koristi specijalnu tehniku sa drvetom, a na ovom putovanju koristio je praktični pribor papira, olovke i boja. Izlagao je u desetinama samostalnih izložbi, uglavnom grafika, širom SAD-a. Njegovo stvaralaštvo krasi mnoge muzeje, javne i privatne kolekcije. Za svoj likovni rad je dobio mnoge prestižne nagrade.
– Imam na hiljade ovakvih crteža u Americi, u Los Anđelesu, gdje živim, a kad sam došao ovdje, ponovo sam, nakon dužeg perioda, počeo da crtam i slikam. Svih ovih godina sa suprugom Medlin puno putujem. Obično u svakoj evropskoj zemlji ostajemo po tri mjeseca, toliko nam je dozvoljeno u jednom mjestu. Ne želimo da budemo obični turisti, nego nastojimo da se saživimo sa lokalnim ljudima, da osjetimo njihov životni ritam, ne samo da slikam. Bili smo tri mjeseca kod prijatelja u Splitu, u Hrvatskoj, vidjeli smo da korona virus postaje veliki problem, zato smo kontaktirali naše prošlogodišnje „domaćine”, porodicu Milić, kod koje smo odsjeli prošlog ljeta. Došli smo u Kotor, a kada je Crna Gora zatvorila granice, bili smo prisiljeni da ostanemo ovdje, zbog čega smo neizmjerno srećni, kaže umjetnik za „Dan”.
• Kako je došlo do izložbe u Kotoru?
– Pola izloženih slika je nastalo u Slitu, a pola u Kotoru. Kad putujem ne mogu da nosim puno materijala, niti oštre predmete, zato ovdje koristim olovku, kvalitetan papir i akrilne boje. Obično radove ne pokazujem drugima, ali kad je Gradska galerija otvorena, sreo sam se sa Tatjanom Miljenović, direktoricom Kulturnog centra „Nikola Đurković”, pokazao joj moje crteže, a ona mi je ponudila prostor za izlaganje. Pomogla mi je i galeristkinja Tatjana Kriještorac, kojoj sam zahvalan na predusretljivosti.
• Na koji način se antropologija i arheologija odražavaju na Vašim slikama?
– Interesuju me istorija i ljudi. Sastavljam iskustva nastala tokom putovanja, gdje uvijek vidim drugačije stvari, koje mi privlače pažnju i kroz crtanje nastojim da sve to pretočim u sliku i sjedinim u jednu cjelinu, kompoziciju. To ne možete do kraja da shvatite, jer to je ono što predstavlja život. Arheologija i antropologija, moja druga ljubav, imaju veliki uticaj na moje radove. Vidite li ove detalje, krugove i trouglove – u antropologiji oni imaju simboliku: krugovi označavaju žensku osobu, a trouglovi mušku, i oni su najupečatljiviji na slici „Bračna mašina”. Ovaj sistem rodoslova koristim ne kao antropolog, već kao umjetnik, onako kako meni odgovara, da bih u kompoziciji simbolično predstavio ljude, njihove odnose u okviru jedne kulture.
M.D.Popović


Fasciniran iskonskom kulturom Balkana

• Kako vidite narode sa ovog podneblja?
– Osim u Crnoj Gori, ovdje na Balkanu bili smo u Srbiji, Hrvatskoj, Mađarskoj. Kao mladić sam putovao stopirajući i tako sam prije 51 godinu boravio u bivšoj Jugoslaviji. Sada sam ovdje u drugačijim okolnostima, ali ono što me fascinira na Balkanu je ta iskonska kultura. Sve izgleda drevno, ovdje narod nosi duboko povijesno iskustvo i staru mudrost.