Pažnju ljubitelja knjige iz regiona, ali i cijelog svijeta poslednjih godina plijeni Muzej knjige i putovanja „Adligat” iz Beograda. Pod krovom ovog jedinstvenog u svijetu, bajkovitog mjesta, predstavljen je razvitak štampe i pisane riječi, različiti pojavni oblici knjiga u svijetu, a prikazan je i razvoj i značaj knjige za ljudsku civilizaciju. Muzej predstavlja srpsko izdavaštvo, štampu i pisanu riječ, kako u Srbiji, tako i u inostranstvu (serbiku), ali i strane države i kulture, prije svega putem knjiga, a zatim i drugih eksponata - predmeti, filatelija, numizmatika. U stalnoj postavci Muzeja pored ostalog nalazi se više od 300 knjiga prije 1800. godine, knjige na štapićima od bambusa, magijska knjiga iz džungle indonežanskog plemena Batak čiji su listovi napravljeni od palminog lišća, a korice od kostiju, knjiga na papiru napravljenom od slonovog izmeta, jestiva knjiga od pirinča, knjiga na najkvalitetnijoj svili, pribor za pisanje knjiga od tikovog drveta iz Mijanmara, kolekcija više stotina minijaturnih knjiga od kojih je najmanja veličine svega 3,5 milimetara, zatim knjige sa rezbarenim koricama od drveta, sa listovima od tikovog drveta i od ručno pravljenog papira iz raznih azijskih i afričkih plemena, molitvenici sa Tibeta sa koricama od mermera, iz Mongolije sa ukrasima od žada… O Muzeju knjige i putovanja, kao i o svojim knjigama, razgovaramo sa Viktorom Lazićem, piscem i začetnikom ideje, čelnikom ove institucije koja je za sedam godina od kada postoji stekla veliki ugled i važno mjesto na kulturnoj mapi svijeta.
Kako je nastala ideja o nastanku muzeja?
– Ja sam deveta generacija u mojoj porodici koja se bavi knjigom i kulturom, čak 250 godina i nešto više. Čukundjeda mog čukundjede je započeo zbirku knjiga, a moj čukundjed je registrovao prvo „Čitalište” 1872. godine u jednom malom mjestu kraj Zrenjanina. I tako, od jedne generacije na drugu prelazila je ljubav prema knjigama, prelazio je i veoma dragocjen fond koji je i prije 200 godina prevazilazio značaj koji je imao u okviru porodice i imao je nacionalni i svjetski značaj. Ja sam rođen sa knjigom i kulturom u kolijevci. Sa šest, sedam godina sam se ozbiljno bavio knjigom, a sa sedam godina moja baka me je proglasila nasljednikom porodične biblioteke pošto sam od mnogobrojne porodice pokazivao najviše ljubavi prema knjizi i to još kao sasvim malo dijete. Tako je to počelo.
Kako ste odlučili da Muzej nazovete „Adligat”?
– „Adligat” je stručna bibliotečka riječ koja označava više knjiga u jednim koricama. To je za nas više naroda, više kultura pod jednim krovom, a nekada su ljudi čuvali knjige u adligatima jer je bilo skupo koričiti knjige, pa su stoga ljudi odlučivali da više različitih knjiga koje ih zanimaju stave u iste korice.
Šetnja kroz muzej znači i šetnju kroz istoriju. To je svojevrstan vremeplov...
– Da, i to je vremeplov na više nivoa - prostorni, vremenski, generacijski.
Pored toga što ste na čelu Muzeja, Vi ste se osvjedočili kao pisac, tačnije vrstan putopisac…
– Moje kolege vole sa mnom da se našale pa kažu kako nije dovoljno onih milion i nešto knjiga, pa moram i ja da pišem. Napisao sam šest knjiga. Pišem zapravo od djetinjstva. Moja prva knjiga je knjiga putopisa o Tajlandu koju sam napisao u osamnaestoj, devetnaestoj godini. Uslijedila je knjiga o Sumatri i mom druženju sa piratima, o vulkanima. Potom slijedi „Velika avantura” u kojoj opisujem moj putovanje ladom nivom kroz 32 zemlje, od Kosova do Vladivostoka. Tu je i knjiga „Na vratima Istoka”, u kojoj opisujem moje putovanje oko Kavkaza, posjetu Černobilju, kao i iskustvo u Osetiji gdje sam bio zarobljen nekoliko dana. Upravo završavam knjigu o Grenlandu i doživljajima sa Eskimima.
Koje putovanje je bilo posebno za Vas?
– Ne umijem to da izdvojim. Obišao sam nekih stotinak zemalja, šest kontinenata, a 12 godina sam proveo na putovanjima. Kao da imam stotinu djece, pa treba da izdvojim jedno koje mi je najdraže. To je nemoguće. Svaka od tih zemalja, svako mjesto koje sam obišao, za mene je posebno, jer je svaka zemlja i sama po sebi posebna. Naravno, treba najviše cijeniti i voljeti svoju zemlju.
Bilo je potrebno mnogo hrabrosti da se odvažite i krenete sami put dalekih nepoznatih zemalja…
– Imao sam samo veliku strast i veliku želju za putovanjem. Za mene je to neka nova vrsta čitanja, način da se sazna što više o svijetu. Mislim da hrabrost i nedostatak straha nisu iste stvari. Ne smatram sebe previše hrabrim čovjekom, ali, mislim i da ne osjećam neki veliki strah. Osjećam se u svim tim zemljama kao kod kuće i osjećam veliku strast za putovanjima.
Na kojim knjigama ste se gradili, izrastali kao pisac? Koju knjigu biste izdvojili kao najdražu?
– Odrastao sam na poeziji. I tu ne bih mogao da spomenem jednu knjigu, već desetak. U mom slučaju to nije ukazivanje na knjigu već na pjesmu. Sa samo deset godina sam znao oko hiljadu pjesama napamet i to uglavnom iz srpske književnosti. I to odgajanje na poeziji je uticalo na cio moj život. Naravno, cio ovaj projekat Muzeja knjige je baziran donekle na ličnom iskustvu i ličnoj ogromnoj posvećenosti pisanoj riječi, prevashodno poeziji.
Mila MILOSAVLjEVIĆ

---

Ostvario snove svojih pradjedova
Ovo je veliki projekat...
– Počeci velikih stvari ne postoje, oni su tu oduvijek. Tako da ja mislim da ovaj projekat koji imam čast da vodim postoji oduvijek. Ja sam samo uspio da ga unaprijedim i velika mi je čast da mogu da ga vodim. Još kao dijete shvatio sam da ja nisam jedini koji ima biblioteku i mnogo dragocjenih predmeta koji imaju nacionalni značaj i htio sam da to pretvorim u instituciju. O tome je sanjao i moj djed i moj pradjed. Moji su pokušali u 19. vijeku da naprave instituciju, međutim, to je ugušeno `70-tih godina. Još od djetinjstva pokušao sam da okupim oko svoje ideje svoje prijatelje, pisce i ljude koji su se kretali u mojoj sredini i dijelili moju želju i tako smo odlučili da napravimo novu instituciju. Tako je nastao „Adligat”. Prve prostorije otvorili smo 2009. i 2010, 2013. smo se zvanično registrovali. Četrdeset ljudi je ostavilo svoje legate, a više od tri stotine je darovalo svoje knjige, zbirke ili arhive. Pedeset troje najzaslužnijih darodavaca dobilo je status počasnih osnivača. Među njima su Darko Tanasković, Ljubivoje Ršumović, Miodrag Pavlović, Milovan Danojlić, Nikola Kusovac, legat Pavla Vujisića poklonila je njegova supruga Mirjana Vujisić, dakle, čitava jedna plejada velikana koji su procijenili da je ovo pravo mjesto za njihovu zaostavštinu. Mi smo napravili dva muzeja u jednom koji se naziva Muzej knjige i putovanja, koji ima za cilj da predstavi knjige iz cijelog svijeta, zapravo sve kulture svijeta putem njihovih knjiga. Imamo i Muzej srpske knjige i književnosti koji ima za cilj da predstavi cjelokupnu srpsku kulturu sa posebnim fokusom na književnost, i imamo poseban Dom Legata.