Sopran Ljiljana Lišković iskoristila je ovaj period za istraživanje i učenje novog repertoara, a pošto se bavi i pedagogijom kao docentkinja na Katedri za solo pevanje Akademije umetnosti u Novom Sadu, gdje predaje glavni predmet, radi sa svojim studentima onlajn. Školovala se na Univerzitetu za muziku i scenske umjetnosti u Beču, usavršavala u Italiji i nastupala širom svijeta. Smatra da talenat za pjevanje dijelom duguje svojoj majci, koja je porijeklom iz Crne Gore, te da ovo podneblje obiluje darovitim pjevačima, koje treba podržati.
– Neki od mojih studenata iz inostranstva su mi i ranije predlagali da radimo preko interneta, ali sam to odbijala smatrajući da je nemoguće, da im ne mogu pružiti odgovarajući kvalitet nastave. Pošto sam se kao zaposlena na Univerzitetu u Novom Sadu, sada našla u obavezi da radim na daljinu, mogu reći da me je korona primorala da otkrijem nove mogućnosti. Iako prenos zvuka nema vjerodostojnost koju bih željela, ispostavilo se da je moguće raditi i na ovaj način. S obzirom na to da dobro poznajem svoje studente, uz intenzivnu koncentraciju i pretpostavljanje tamo gdje mi internet uskrati kvalitet zvuka, uspijevam da radim i vidim da ostvarujemo napredak, što me izuzetno raduje. Ipak, svi jedva čekamo da se vidimo i zapjevamo uživo, kaže Lišković u razgovoru za „Dan”.
• Polaznice seminara solo-pjevanja u Kotoru za Vas imaju samo riječi hvale. Koliko Vam to znači?
– Ostvarila sam odličnu saradnju sa Muzičkom školom u Kotoru i ovim putem se zahvaljujem direktorici Jeleni Ljoljić i profesorici solo pjevanja Milici Zdravković koja je i bila inicijator i organizator kursa održanog u septembru. Nosim toliko lijepe uspomene iz Kotora i Crne Gore da ću se uvijek sa velikim zadovoljstvom vratiti. Već smo bile u ozbiljnim dogovorima za naredni majstorski kurs, ali je virus naše planove stavio na čekanje. Treba da se održi početkom septembra 2020. i mi se nadamo da će se situacija razvijati u našu korist.
• Hoće li biti koncerta u Kotoru, kakvi su Vaši planovi kad su u pitanju nastupi?
– Pandemija nas je, kad je u pitanju izvođačka umjetnost, potpuno blokirala, a kolege u statusu slobodnog umjetnika su se našle u izuzetno teškoj situaciji. Prisutno je negodovanje, jer je pozorišna umjetnost širom svijeta tretirana kao trinaesto prase u odnosu na neke druge, nama slične djelatnosti koje će ipak startovati mnogo prije nas. Većina nastupa je odložena „do daljeg” i ta neodređenost i neizvjesnost jeste frustrirajuća. Jedini nastup za koji znam novi, pomjereni datum je za koncert sa bugarskim mecosporanom Albenom Najdenovom i njenim suprugom pijanistom i kompozitorom Vladimirom Pančevim, koji je trebalo da se održi u maju u Beču i koji je odložen za 1. decembar. Blokada je učinila da postanemo svjesniji značaja živog nastupa i da ga ništa ne može zamijeniti. Nije svejedno da li u sali ima ljudi ili je prazna, jer se tokom predstave dešava interakcija, razmjena, davanje i primanje između izvođača i publike. To stvara posebnu, neponovljivu atmosferu i doživljaj, jer je izvođačka umjetnost, umjetnost sadašnjeg trenutka.
U Kotoru je trebalo da nastupim sa našim istaknutim gitaristom Zoranom Krajišnikom i nadam se da odlaganje neće biti predugo. Vaš grad je zahvaljujući KotorArtu postao prestižna destinacija i za publiku, kao i za umjetnike, pa mi imponuje poziv Ratimira Martinovića da se predstavim vašoj publici. A kada se kaže vaša publika, podrazumijeva se geografski široko i raznoliko značenje, jer to nisu samo Kotorani, već ljubitelji klasične muzike sa raznih strana koji Kotor prepoznaju kao važnu muzičko-turističku tačku na mapi Evrope, u koju putuju da bi uživali, ne samo u čudesnoj ljepoti Crne Gore, već i u prvoklasnom izvođaštvu.
• Vaša poruka podrške mladim talentima da istraju na svom putu?
– Radujte se, igrajte se. Slobodno se smijte i slobodno plačite, jer to rasterećuje dijafragmu gdje često skupljamo potisnute emocije, a ona je osnova našeg pjevačkog instrumenta. Posao shvatajte ozbiljno, a sebe ne previše. Iako nije garancija za uspjeh, najbolji način kako provesti život je upravo raditi ono što volite. Mislim da je potreba za istinom, smislom i izvornim življenjem, ma koliko taj put nekad bio klizav, činio se surovim ili zastrašujućim, u stvari najmoćnije oružje za sve izazove koje nameće život, pa i naša profesija. U današnjem, relativnošću nagriženom svijetu, i uspjeh je vrlo upitna kategorija. žSistem vrijednosti u kome je sve roba, zatim imperativ marketinga, ne podržavaju umjetnost, tačnije umjetnika. Kako sazrijevam, kako se ruše iluzije, kako, nadam se, rastem u istini, tako sam sve manje spremna da unutrašnji uspjeh žrtvujem spoljašnjem. I to bih svakome preporučila, jer ništa nije tako ispunjavajuće, a ni originalno kao autentičnost. U moje vrijeme smo mnogo više radili, „grizli”, trudili se. Nisu današnja djeca lijena, već su produkt vremena u kome živimo. Pažnja nam je zastrašujuće skraćena, mnogo toga dostupno „na klik” i vrijednosti lokalno i globalno dekonstruisane, pa posvećenost koju podrazumijevam, često ne nalazim kod mladih. Ali moji studenti vrlo brzo počnu da usvajaju odnos prema radu koji se trudim da im prenesem.
Bavljenje operskim pjevanjem traži od vas da se bavite svim aspektima svog bića i ličnosti, jer mi na scenu iznosimo sebe, i to jedan vrlo osjetljivi dio u nama, a to je glas, koji ja definišem kao presjek duše i tijela. Vjerovatno je upravo kombinacija te fragilnosti i moćnog zvuka zahvaljujući posebnoj tehnici pjevanja, ono što fascinira publiku.
Najvažnije od svega je uživati u pjevanju, voljeti pjevanje, jer potvrđuje se da je, kako mi je to svojevremeno čuvena primadona Biserka Cvejić rekla, srećan pjevač – dobar pjevač.
M.D.Popović

---

Izuzetni glasovi u Crnoj Gori zaslužuju opersku kuću
– Crna Gora ima izuzetne glasove. Rekla bih da i moj talenat ima takve korijene, jer mi je mama odavde. Od prije godinu dana u mojoj klasi, na master studijama je i Nikolina Pušara, sjajan mladi sopran iz Herceg Novog koja ima sve potencijale za veliki uspjeh. Takođe, prepoznajem odličan vokalni potencijal u đacima sa kojima sam radila u Kotoru, ali i u vašim mladima, već afirmisanim operskim umjetnicama. Pozdravljam inicijative koje posljednjih godina intenzivnije afirmišu operska izvođenja kod vas i držim palčeve da Crna Gora dobije opersku kuću, što joj svakako pripada, poručuje Lišković.