Vrijeme praznika je ujedno i vrijeme preispitivanja, razmišljanja i svođenja računa. Po svojoj prirodi praznici su reperi, međaši oko kojih se nižu događaji i odluke, sumiraju utisci. Vaskrs nam ove godine dolazi neobično tih, čudan, kao nikada ranije. Praznici obično znače i slobodno vrijeme, ali su se mnogi, usljed pandemije, pored straha, suočili i sa ogromnom količinom slobodnog vremena. Sa sociologom kulture i muzejskim pedagogom, mr Senkom Subotić, razgovarali smo o određenim temama koje nam trenutno okupiraju pažnju, a koje su inače suština ovog vremena. Subotić se osvrnula na određene aspekte umjetnosti u doba izolacije čiji smo svjedoci, ali i mogućim posljedicama po kulturu i umjetnike kada pandemija prođe. Subotić, koja je zaposlena u Modernoj galeriji „Jovo Ivanović” u Budvi, ističe da je trenutna situacija donijela mnoštvu ljudi susret sa slobodnim vremenom koje bi valjalo iskoristiti na pravi način.
– Slobodno vrijeme je bitna društvena pojava koja je uslovljena kako dobom starosti, tako i materijalnim, zdravstvenim i socijalnim statusom, ali i nizom drugih parametara. Kada je riječ o slobodnom vremenu prevashodno mislimo na korisno provedeno vrijeme i aktivnosti koje izvodimo da bi doprinijeli kvalitetu života. Nažalost, današnji tempo ne daje previše mogućnosti, bar ne svima. Mladi ga imaju više, oni najmlađi ponajviše, a i interesovanja su različita. Koristimo ga za odmor, zabavu, stvaralaštvo usmjereno na lično zadovoljstvo, rekreaciju i niz aktivnosti koje nisu obaveza. Svako ih prilagođava svojim interesovanjima ili bar interesovanjima nekog s kim ga provodimo. Trenutno se nalazimo u nama sasvim novoj situaciji, koja je poslije ratnih dešavanja najviše pogodila društveni život i život uopšte, na svim njegovim poljima. U stanju smo skoro totalne izolacije i naši kontakti svedeni su samo na one unutar porodice ili na individualnu izolovanost. Vrijeme se čini idealnim za kreativne aktivnosti, čitanje, ali i druženje na društvenim mrežama. Aktivnost koja je dosta kritikovana, sada pomaže u nedostatku društvenog života. Preporuka je provesti ga u čitanju ili kreativnom stvaralaštvu - pojašnjava ona.
Na pitanje odnosa umjetnosti i luksuza Subotić ističe da nije svaka umjetnost luksuz.
– Jednom društvenom sloju nešto može biti luksuz, dok je drugom to potreba, a kriterijumi o eventualnom luksuzu su različiti. U jednom društvu, različiti slojevi društva, sa jednog istog prostora formiraju različite kriterijume o luksuzu, ali u svakom slučaju, ako pod luksuzom smatramo sve što prelazi nivo prosječnog, umjetnost je luksuz. Na drugoj stani, ljudi se umjetnošću bave iz duhovne potrebe, radi zadovoljstva, ili sticanja materijalnih sredstava, a iz tog ugla ne možemo je posmatrati kao luksuz - pojašnjava Subotić.
Savremenu umjetničku scenu doživljava šarolikom.
– Kulturne potrebe su se poslednju deceniju dosta promijenile, kao i pojam kulturnih vrijednosti. Cjelokupan društveni sistem je izmijenjen, a sve to utiče i na umjetničko stvaralaštvo na svim poljima. Mnogo je mladih umjetnika koji žele da se dokažu. Živimo u vijeku hiperprodukcije, a razvoj tehnologije omogućio je da svi mogu da prezentuju svoj rad široj publici. Mnogi uspiju. Uglavnom su to oni koji sami izdvoje novac za dalje školovanje i usavršavanje. Loš položaj umjetnika koji uglavnom moraju da rade nešto drugo da bi zaradili novac doprinosi da i oni koji imaju afinitet i dobri su u tome, stagniraju u jednom momentu, dok oni koji baš i nisu dobri često prolaze bolje. Tome doprinosi i kritika koja često precjenjuje ili ne iznosi adekvatno svoje stavove. Obzirom na ulaganja u umjetnost, u škole i akademije, ovdašnja umjetnička scena je na solidnom nivou u odnosu na region, a samim tim da su naši umjetnici česti gosti na evropskoj kulturnoj sceni, možemo je ocijeniti i kao dobru - smatra ona.
Dane izolacije provodi sa sinom.
– U mogućnosti sam direktno uključiti se u školski program što mi pričinjava zadovoljstvo i idealna je prilika za sve roditelje, pa je preporuka da, koji mogu, to i čine. Mogu uputiti samo riječi hvale cjelokupnom timu nastavnika i profesora koji su se veoma brzo snašli i prešli na onlajn nastavu. Otpratim po koje predavanje, bacim pogled i šta rade ostali učenici… Čitam više nego što inače mogućnosti dozvoljavaju, družim se sa svojim ljubimcima, a aktivna sam i u akcijama zbrinjavanja i hranjenja uličnih pasa koji su sad ostavljeni da se snalaze sami - pojašnjava Subotić.
Trenutno radi na pripremi, ako do realizacije dođe zbog ove situacije, na izložbi Peđe Miloševića iz Beograda koji se u Budvi predstavio jednim radom u okviru izložbe „Mediala - nekad i sad”, takođe, po njenom odabiru.
– Milošević bi se, osim slikama predstavio i knjigom „Slikareva tajna”. Sam tok izložbe trebala bi da prati i radionica na kojoj će umjetnik prezentovati tajne svog slikarskog umijeća. U planu imam i projekat sa prof. dr Silvom Radić sa Akademije Široki Brijeg u Mostaru. Izložbu crteža, predavanje i promociju njenog kapitalnog djela „Simbolika crteža”, koja je ujedno i njena doktorska disertacija. Prof. Radić je, na moj poziv, učestvovala na pretposlednjem Hercegnovskom zimskom salonu osvojivši drugu nagradu. No, sve to je zbog trenutne situacije pod znakom pitanja - kaže Subotić.
Ona smatra da će ovaj virus ostaviti posljedice po umjetnost.
– Posljedica će biti i one će biti evidentne. Mnogi umjetnici koji od svog rada žive biće možda pogođeni, uskraćeni za izlagačku djelatnost, ali na drugoj strani, nekima će ova izolacija dobro doći da stvaraju u ateljeima, pišu. Današnja tehnologija omogućava pristup muzejima i galerijama, gledanju predstava, tako da će se donekle kulturne potrebe moći zadovoljiti. Teško će biti institucijama koje svoje zaposlene finansiraju od posjetilaca, ali se nadam da će država u tom slučaju pružiti pomoć da se, kao i sve ostalo, i kultura vrati na svoje noge - zaključuje Subotić.
Aleksandar ĆUKOVIĆ

---

Kič i šund treba oporezovati
– Kič i šund su bliski i kao proizvodi masove kulture koji uglavnom imaju negativan efekat na cjelokupnu populaciju treba da budu oporezovani. Danas, kao nikad do sad, okruženi smo tom vrstom „kulture” i naprosto nismo svjesni koliko negativno utiče na našu psihu. Htjeli ili ne, srećemo je na svakom koraku: na ulici, u trgovini, u ilustrovanim časopisima, a ponajviše na televiziji. Kič i šund kao proizvodi usmjereni su određenom broju ljudi koji žele „lake” proizvode i koji ne zahtijevaju ni najmanju intelektualnu aktivnost, a to dovodi do svojevrsne degradacije ličnosti. Posebno treba naznačiti negativan uticaj raznih rialitija, pjevača, starleta, čija izvedba i pojavljivanje na sceni dovode do masovne histerije i umnog trovanja percipijenata. U svemu tome teško je pronaći bilo kakav pozitivan efekat kad su ovakvi proizvodi masove kulture u pitanju - pojašnjava mr Senka Subotić.