Ugledni slikar i grafičar Ismet Hadžić, gotovo 50 godina je prisutan na našoj likovnoj sceni kao umjetnik koji polazeći od svog zavičaja otkriva univerzalno. Slikar je odan posebnoj vrsti umjetničke poetike u okvirima intimnog i ličnog i romantičarske atmosfere, posvećen rodnom rožajskom kraju. U svom slikarskom djelu on je utkao svoje misli, osjećanja, naintimnije ispovijesti i humane ljudske vrijednosti, navodi istoričarka umjetnosti Ljiljana Zeković. Retrospektiva slikovito, a monografija „Čitav život - Ismet Hadžić” riječju i slovom, svjedoči nam o njegovom umjetničkom putu. Djela za svoju retrospektivu izložbu, njih stotinu, izabrao je upravo Ismet Hadžić. Riječ je uglavnom o uljima na platnu i grafikama, koji predstavljaju presjek Hadžićevog stvaralaštva prethodnih pet decenija, koliko je aktivno prisutan na likovnoj sceni.
Gledajući njegova platna, ono što prvo upada u oči je Hadžićeva empatija prema kako ljudima koje slika, tako i pejzažima i predmetima. U duhu moralnih načela, ta saosjećajnost, bez jakih i naglih poteza kičicom, prosto zrači sa njegovih slika. Hadžić njeguje motivski veoma raznorodno stvaralaštvo.
– Pola vijeka je dug period. Treba čovjek u svemu da se oproba. Negdje se zadrži više, negdje manje, ali retrospektivnu izložbu ne treba posmatrati samo kao obrazloženje kako je jedan slikar došao do poslednjeg ciklusa, nego da se predoči kompletan njegov put. Znam samo da nema savršenstva, i umjetnikov put uvijek traje – objasnio je on za naše novine. Stalno kaže sebi „hvala Bogu da ima čime da se bavi‚ a odabrao je, ili možda je to priroda umjesto njega, umjetnost”, kazao je on za „Dan”. Da li on ili priroda, geni, porodično nasljeđe, vaspitanje, te Ismet Hadžić potiče iz umjetničke porodice. I sva njegova braća, poput njega, izabrala su umjetnost kao i on za izražavanje svoje ličnosti, htijenja, stavova. Podsjeća na anegdotu kako je njihova majka u šali rekla „kako vas Bog ne dade za fudbalere, nego se svi umjetnosti okrenuste”.
– Kad nam je otac određivao čime ćemo da se bavimo, a tada su vladali neki drugačiji socijalni običaji i potrebe, insistirao je da se okrenemo zanatima. Ali, mi smo svi završili fakultete i gledali smo da se uvijek bavimo nekom drugom umjetnošću. Jedan je otišao u književnost, drugi se opredijelio za matematiku, a istovremeno fantastično barata riječima, ja sam se odlučio za slikarstvo. Najmlađi brat koji se bavi etnologijom napisao je divnu knjigu o životu nekad, koja se koristi kao udžbenik – objasnio je fenomen ove porodice koja je dala istaknute umjetničke ličnosti našoj kulturi. Hadžić je rođen u Rožajama, a Akademiju likovnih umjetnosti završio je u Prištini u klasi profesora Hilmije Ćatovića. Specijalizovao se u Moskvi kao stipendista Fonda „Moša Pijade”. Član je ULUCG i Sandžačkog udruženja likovnih umjetnika, te Likovnog kluba, „Kula” iz Rožaja. Pune četiri decenije učestvuje u likovnom životu, a prvu samostalnu izložbu imao je u rodnom gradu 1976. godine. Prije postavke u Umjetničkom paviljonu, prošle godine se predstavio i barskoj publici. Učestvovao je na preko 250 kolektivnih izložbi u zemlji i inostranstvu.
S.Ć.

---

Posvećenost slikarstvu
Hadžić ističe da je njegov umjetnički put uvijek pratilo preispitivanje i sumnja, iako iza sebe ima pola vijeka posvećenosti slikarstvu.
– Od početka do danas postoji sumnja, pitanje da li sam siguran u to što radim. Da li je ovo dobro ili nije, šta će drugi reći... uvijek je tako. To preispitivanje smatram značajnim za svoj umjetnički put – odgovorio je Ismet Hadžić na pitanje što bi posavjetovao mladom umjetniku koji počinje.