Prof. dr Radmilo Marojević bio je gost Akademske tribine koja je u organizaciji Srpskog nacionalnog savjeta i Srpskog informativno-kulturnog centra „Sveti Sava” održana u petak uveče, u Plavoj sali Srpske kuće pred podgoričkom publikom. Profesor Marojević je tom prilikom govorio na temu: „Njegošev `Šćepan Mali` u svom i našem vremenu”. Urednik tribine, književnik Budimir Dubak, je istakao, između ostalog, da je prof. dr Radmilo Marojević jedan od najistaknutijih filologa slavista, koji je objavio broj knjiga, a njegov naučni angažman za očuvanje ćirilice ogleda se u mnogim više nego značajnim djelima.
– Djelo „Šćepan Mali” pripada onom dijelu stvaralaštva Njegoševog koje našeg pjesnika prikazuje zaista kao Lovćenskog jasnovidca, a to je zapravo jedan broj njegovih djela koja imaju svoj biblijski presjek. Ako je „Luča mikrokozma”, svojevrsna „Knjiga postanja” starozavjetna, ako je „Noć skuplja vijeka” paralelna onoj u Bibliji „Pjesmi nad pjesmama”, ako je „Gorski vijenac” s pravom nazvan „Jevanđeljem srpskim”, onda je zaista „Šćepan Mali” Otkrovenje Njegoševo, jer on upravo tim djelom prikazuje ono što se danas dešava u Srpstvu i u svijetu okolo njega – kazao je, između ostalog, prof. dr Radmilo Marojević.
Od je dodao da dio naslova „Lažni car” nije Njegošev, i da zbog toga nije ni stavljen u naziv ove tribine, pojasnivši koji su razlozi za to.
– Izbjegli smo to jer postoje krupni razlozi i neoborivi dokazi da taj dio naslova nije Njegošev. Od dva naslova u prvom izdanju, onaj drugi, unutrašnji, stvarni je naslov Njegoševog djela, spjeva u dramskoj formi „Šćepan Mali”, dok je onaj prvi, spoljašnji, „Lažni car Šćepan Mali”, naslov knjige koju je priredio Andrija Stojković, dodavši ispred Njegoševog naslova svoje riječi „lažni car” – pojasnio je, između ostalog, prof. dr Radmilo Marojević porijeklo naslova ovog Njegoševog djela.
Kako kaže postoji principijelna razlika između Šćepana Malog i današnjih predsjednika. On je ocijenio da iako mnogi citiraju Njegoša: „Šćepana Malog bio je laža i skitnica”, bitna je druga rečenica „ali je znamenitu epohu u Crnoj Gori i okolini učinio imenujući se ruskijem carem”.
– Crnogorci, u etničkom smislu, niti su kad postojali, niti danas postoje, niti mogu postojati. Može se pomoću te floskule samo uništavati Crna Gora kao istorijska realnost i, naravno, onaj matični narod u Crnoj Gori. Kad to kažem, pravim paralelu sa onim što se zvalo „nacionalno neopredijeljeni Jugosloveni”, a to su bili Srbi muslimanske vjeroispovijesti u tadašnjoj Jugoslaviji - kazao je Marojević.
A.Ć.

---

Neprecizna formulacija
– Formulacija da je Crna Gora bila teokratska država u najmanju ruku nije precizna. Narod bira vladiku, dakle, narod je suveren. Da li su monasi i popovi u vrijeme vladavine, ne samo u doba vladavine vladara iz kuće Petrovića, nego i njihovih prethodnika, imali ikakvu vlast osim crkvene? Nijesu. Dakle, lokalno su vlast imali serdari, kneževi, vojvode, a narod je birao vladiku. Prema tome, narod je suveren, a nije religiozna organizacija nametala vlast, već je narod preko vladike ostvarivao neobično jedinstvo duhovne i svjetovne vlasti. Postavlja se pitanje da li je Crkva u Crnoj Gori u vrijeme Šćepana Malog i kasnije bila autokefalna? Nije da to nije tačno, kako to kažu naši istoričari, da je bila ukinuta Pećka patrijaršija 1766. gdoine, ali to nije tačno u tom smislu jer je patrijarh kad je prebjegao u Crnu Goru, a Crna Gora je bila njegova kanonska teritorija, on je mogao da zavladiči sestrića vladike Save. Prema tome, Pećka patrijaršija je postojala još najmanje tri godine, sve do 1769, kada je patrijarh Vasilije Jovanović, Jovanović u smislu Jovanov sin Brkić, otišao u Rusiju – pojasnio je Marojević.