U organizaciji Narodne biblioteke Budve promovisan je novi roman Branka Janjuševića „Tiranin”, koji je izašao kao izdanje „Štampar Makarija” iz Beograda i „Obodskog slova” iz Podgorice. Na promociji u Budvi o knjizi je govorio književnik Radomir Uljarević, odlomke iz djela su čitali pjesnik Miroslav Jovanović Timotijev i Stanka Stanojević, koja je vodila promociju.

Između mota „Tiranina” koji glasi: „Ostavi ovu knjigu, nemoj da me mučiš i završetka knjige: pisac je umro…”, odvija se nesvakidašnja, nezaustavljiva drama dokazivanja neke istine, kakve i koje istine, to je tako nebitno - ništa spektakularno, ali epohalno, naveo je Uljarević.

– „Na neki način ta istina sam ja. To ja se rasparčalo na mnoge ljude umnožavajući me” - Autor ukida distancu, ulazi u direktan konflikt sa čitaocem tražeći od njega da odustane, jer svako čitanje je muka za autora, neizvjesnost da li će ovaj naći ključ za razumijevanje knjige. Autor, uglavnom, nema povjerenja u čitaoca – kazao je Uljarević, dodajući da Janjuševićev roman ima dodirnih tačaka sa Kafkom.

– „Tiranin” počinje apsurdnom tiradom koja je direktan link na Kafku. Jozef K. čije ime obavija misterija, ime koje je sakriveno, živi užas uzaludnosti iz koga nema izlaza.

Hoće li to Janjušević da kaže da apsurdni život bankarskog činovnika, ili bilo koga drugoga, ni nakon 100 godina, uveliko u 21. vijeku, nije manje apsurdan. Ili njegov junak apsurda uvlači sve nas u besmisleni krug u koji smo uvučeni rođenjem - rekao je Uljarević, zaključujući: „ Naslov `Tiranin` je direktni link i na Njegoša: `Svjet je ovaj tirjan tirjaninu, a kamoli duši blagorodnoj`”.

Tokom razgovora publika u Budvi mogla je da čuje da Janjušević ovaj roman doživljava kao pokušaj da izvuče iz sebe neke riječi koje su se smjestile u njegovoj unutrašnjosti i traže da se izvuku, ali da je isto tako veliko pitanje da li su te riječi baš one što ih je napisao, pa će početi iznova, ili će da piše i neće doznati da li je izgovorio ono što je tražilo da bude izgovoreno. Na pitanje da li je zadovoljan izgovorenim, Janjušević kaže:

– Nijesam zadovoljan i dobro je što nijesam jer kad bih se zadovoljio to bi značilo da je to savršeno. A ono što je savršeno to više ne postoji. A sve što je nesavršeno daje mogućnost da čovjek istražujue da i dalje teži da bude savršen, da napiše nešto što je savršeno i tu je njegova sreća. On jeste nezadovoljan što nije napravio savršeno. Ali, da je napravio, šta bi uradio? Ubio bi sebe i ono što je napisao - navodi Janjušević, ističući da je uvijek iskren dok piše. Pisac je govorio i kako se iz Beograda ponovo vratio u Nikšić, radeći i živeći drugačije od ustaljenih klišea.

– Bezbroj ljudi se objedinjuju preko svoje gluposti, jer svako ko je inteligentan on je drukčiji od ostalih. A pošto nijesu svi inteligentni, nego su pretežno glupi, onda se oni dobro nađu oko mnogo stvari i oni žive komotno, žive dobro. Inteligentan čovjek među njima štrči i među njima nije dobrodošao. Ko je god inteligentan, ja sam recimo inteligentan, ali imam samorazarajuću inteligenciju. Razaram samog sebe, razaram tebe, ona je razarajuća, previše agresivna, zato sam ja lud. Zašto sam lud? Zato što mislim drugačije od onih koji misle da sam ja lud - naveo je između ostalog Janjušević.

Ž.J.

---

Sve na ovom svijetu je povezano, a ja sam u sredini
Zanimljivo je i kako Janjušević doživljava tjeskobu i strah.

– U sopstvenom strahu održavam sebe budnim. Ako ja putujem avionom, pa me je strah, ja sam budan, ali ako tebe nije strah – ti ćeš zaspati. Ali ja ću proživjeti taj put, a ti ćeš ga prespavati. Znači strah je nešto što je jednako životu. Čovjek živi u jednom svijetu u kojem postoje najrazličitiji načini da te pritisnu, da ti život učine onakvim kakav ti ne bi želio da bude. To je tjeskoba. Znači hoćeš da se izvučeš iz onoga gdje te život gura. Nijesam ja konkretno pritisnut jednom stvari, nego me milion stvari pritiskaju, iako ja ne znam koje su to, ali one pritiskaju. Politika. Ja ne moram da se bavim politikom, ali, ona me davi. Sve na ovom svijetu je povezano, ja sam u sredini, sve ide prema meni i hoće da me uguši. Ali bih i ja da ugušim one i ono što hoće mene da uguši. Ti hoćeš mene da pobijediš, a šta ćemo ako ja tebe pobijedim - kaže Janjušević.