Književna nagrada „Pjesma nad pjesmama”, Kluba umjetničkih duša, pripala je banjalučkom pjesniku
Slobodanu Boškoviću, a biće mu uručena 14. februara, na Večeri ljubavne poezije u Mrkonjić Gradu. Bošković je nagradu dobio za poemu „Kasno leto”.
Na konkurs je pristiglo 1.500 radova od 400 autora s prostora Balkana. Među dosadašnjim dobitnicima ove nagrade su i
Matija Bećković, Pero Zubac, Milan Nenadić i drugi.
– Svaka nagrada za pisca je veoma značajna i raduje, jer je ona najkraći most između pisca i čitaoca, kritičara i izdavača. Organizatori ove književne manifestacije nijesu mogli naći ljepše ime za nagradu - „Pjesma nad pjesmama”. Već samim imenom postavili su pjesniku i pjesmi najviši cilj. Pjesnici se ne pamte po zbirkama i knjigama, već po nekoliko pjesama najčešće. Dovoljna je i samo jedna pjesma ako je ona pjesnikova „pjesma nad pjesmama” - naveo je, između ostalog, laureat u izjavi za „Dan”.
„Kao i u âPjesmi nad pjesmama‘, i u Boškovićevoj pjesmi – poemi âKasno leto‘ neuhvatljivo je preplitanje ljudske ljubavi i ljubavi božanskog i vjernika. Kad se čita ova pjesma zaboravi se vrijeme. To je dovoljno da ona ima osoben znak, prepoznatljiv dijalog koji je uspostavljen između pjesme i bića. To je istovremeno i pjesnikova intima koja ga vodi u onu drugu stranu života, u svijet između pjesme (stiha) i bića. Ova pjesma je „slatka melanholija” slabosti prema doživljenoj ljepoti, odsanjana i pretočena u lirske slike. I sve što ovdje egzistira u ljubavi ne postoji samo zbog sebe nego i zbog nečeg drugog, možda čak i zbog vremena. Na taj način ljubav se oslobađa svih obaveza, oslabađa se ujedno i unutrašnjeg života. Pjesnik prikazuje dušu u najdubljoj suštini njene slobode. To je njeno sopstveno iščekivanje iza koje će umrijeti âRekla si - vreme a ja opet umirah od ljubavi‘. Cijela poema je poetski testament ljubavi i ljepoti. Bošković traži spasenje koje i po prirodi odbija âSa skladnim glasom krvi u senci nemanjićke bogomolje/ Ispod drevnih portala svetih freski i krstova/...„Tada smo prvi put svesno umirali čisti do bola/ I opet oživljavali kroz travke i zlatni pesak/ Koji je poput sunca klizio niz naša zvučna tela...‘ Značajno je što se kroz epilog âKasnog leta‘ pojavio misaoni stih. Upravo taj instinkt za lirsko i misaono osjećanje jeste što pjesnik Bošković smatra da je na zemlji prisustvo neba! To je žeđ za svim onim što je izvan svijeta i što zapravo otkriva suštinu življenja. To je težnja u jednom višem zanosu duše ka apsolutnoj ljepoti”, navodi se između ostalog u obrazloženju žirija.
„Kasno leto”, bilježi žiri, otkriva duboke istine o srcu koje voli i liječi religiozne koncepcije strasti što stavlja meleme na rane. To je sukob između božanskog saznanja i ljudske slobode da bi sve što je slobodno i lijepo imalo svoj kraj. Ljepota mora biti prolazna ako želi da bude životodajna, bilježi žiri kojim je predsjedavao
Radmilo V. Radovanović.
A.Ć.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
