Književnica
Katarina Sarić, koja već godinama živi i radi na relaciji Budva-Beograd predstavila je podgoričkoj publici svoju novu knjigu, „Golo meso”. Riječ je, kako kaže ova spisateljica, o putopisu, „istraživanju njenog vlastitog duhovnog bića”.
– „Golo meso“ je u dosadašnjoj kritici, uslovno okarakterisano kao roman-putopis jer je rađen na fonu mog putovanja kroz Indiju. Ali, kako je Indija u jednom trenutku postala „moja” - sinonim i za istraživanje mog vlastitog duhovnog bića, tako je i putopis postajao bliži srednjovjekovnim zaboravljenim formama životopisa ili meditativnog, refleksivnog spisa omiljenog među duhovnjacima. Ovaj žanr je danas veoma rijedak u književnosti, barem na našim prostorima, jer ubrzani kursevi ulaska u EU diktiraju i ubrzani tempo življenja, površnog protoka informacija i sistema strogih pravila društvenog ponašanja. Otud zaista predstavlja raritet – objašnjava ona za „Dan”.
Bez obzira kojem se literarnom žanru posvećuje, ona ističe da uvijek piše društveno angažovanu književnost. I tako je od početka.
– Društveno angažovani pisac i intelektualac nikada ne smije ići u korak sa vladajućim sistemima, naročito ako su režimski. Sjediti u njihovim institucijama i ministarstvima, očekujući da za podobnost dobiju materijalna sredstva i priznanja, a to je upravo sve ono što se kod nas u regionu radi posljednjih četvrt vijeka. A, protiv čega ja, kao slobodna umjetnica, dižem svoj pisani glas, obraćajući se marginalnim, nepravedno izopštenim, moralno, usred silnih nedaća koje su nas zadesile u ovoj gotovo permanentnoj nesrećnoj tranziciji, posrnulima, onima kojima je svega više dosta – ističe ona.
Bira alternativna izvođenja u formi scenskog čitanja, monodrame, performansa, jer piše, kaže ona, egzistencijalnu istinu, onu duboko proživljenu te se u skladu sa njom svaki njen tekst pa čak i pjesma može posmatrati kao kvazi-materijalno tkivo u Bartoovom ključu.
– Tijelo neće da miruje, tijelo ima snažnu potrebu da govori skupa sa jezikom, da ga prati. Otud je scena najpodesniji medij za moja izvođenja – navodi ona.
Trenutno dovršava „Kakofonije”, za koji je inspiraciju našla tokom boravljenja na Bliskom istoku, posebno u Jerusalimu.
Promocija knjige „Golo meso” biće održana u Budvi večeras u 19 časova u holu Akademije znanja.
S.Ć.
Zbog degradacije sistema i demonstracije, moći nije mogla ostati u institucijiSarić je sarađivala sa brojnim časopisima i portalima u regionu ali i svijetu. Čak je i u Indiji izašao izbor iz njene poezije. U Kaliforniji je prošle godine izbor iz njene društveno angažovane poezije ušao u materijal za čitanje po semestrima (Delta Koledž) što je, kako ističe, kao nekadašnju profesorku izuzetno ganulo.
– Radila sam sa mladim ljudima i kroz druge vidove dopunskog obrazovanja. Mnogi od njih i sami pišu i često mi šalju svoje radove, puni povjerenja, razumijevajući da zbog degradacije sistema i autoriteta kojima je demonstracija moći bila važnija od obrazovanja, nisam mogla ostati u instituciji. Ne razlikuje se ta divna omladina, sa svim svojim nesigurnostima i strahovima, ali i borbama i odlučnostima na pobjedu, nigdje u svijetu. Čitava naša planeta je malo globalno selo – konstatuje ona.