Izložba pod nazivom „Crna Gora - narod, jezik, crkva kroz istorijska dokumenta” publiciste Jovana B. Markuša otvorena je pred brojnom publikom i izložbenom salonu „Petar Lubarda” u Srpskoj kući u Podgorici. Podgoričani su u velikom broju posjetili izložbu da bi vidjeli brojna istorijska i arhivska dokumenta koja sežu u duboku prošlost, čak od 17. vijeka, koje svjedoči o srpskom rodu Crnogoraca. Ovu izuzetno zanimljivu i poučnu postavku prati i knjiga u kojoj se nalaze svi dokumenti sa izložbe i njihova objašnjenja.

Izložbu je otvorila predsjednica Matice srske - Društvo članova u Crnoj Gori prof. dr Jelica Stojanović, a besjedio je mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije.

Mitropolit je istakao da upravo ova izložba svjedoči o bezakonju „koje je kod nas proglašeno za zakon u ime Crne Gore”.

– Sva ova dokumenta su svjedočanstvo tom bezakonju koje je ovdje zavladalo. Bezakonje takvoga tipa je prisutno svuda u svijetu, ali kod nas je naročito prisutno od kraja Drugog svjetskog rata, od 1945. Ja sam savremenik toga vremena – napomenuo je mitropolit.

Osvrnuo se mitropolit na režim u Crnoj Gori upozoravajući da naši vlastodršci poistovjećuju državu sa sobom, „pa ko god nešto kaže protiv njih optužuju ga da je protiv Crne Gore”.

– Nisu oni Crna Gora, nisu oni njeno biće i njena istorija. Oni su se našli u jednom trenutku na kormilu države, ove nastale u Brozovom Jajcu fildžanavnojevske Crne Gore – kazao je mitropolit

On je rekao da vlast donosi zakone, poput Zakona o slobodi vjeropispovjesti, na osnovu „opake i otrovne brozomore, koja je bogoubilačka i bratoubilačka”.

– Mnogo je značajno da se pojavljuju ovakva svjedočanstva kao ova knjiga i izložba, koja nam pokazuje šta jesmo bili i šta ćemo biti. Nema nikakve sumnje je Crna Gora bila zemlja zetskog mučenika Jovana Vladimira, Crna Gora Vojislavljevića, Nemanjića koji su se ovdje rodili i koji su je oslobodili, Petrovića. Ovdje se nalaze dragocjeni dokomuneti, a sva ta svjedočenja i svi ti zapisi svjedoče o tome – poručio je mitropolit.

Prof. dr Jelica Stojanović je kazala da je Markuš na osnovu istorijskih dokumenata, otkrivajući, pokazujući, svjedočeć i bilježeći sve „crno na bijelo” šta predstavlja nasleđe sadašnje Crne Gore. A to je srpski rod i narod, koji se tako zvao što se vidi na osnovu dokumenata koje je Markuš sabrao; srpski jezik, koji se baš samo tako zvao na ovim prostorima; srpska ćirilica i naša prva i slavna vjera,a pravoslavna i srpska...

Iako je srpsko nasleđe kroz istoriju i sistematski uništavano, ostalo ga je dovoljno, kako je poručila Stojanović, za svjedočenje,i poništavanje falsifikate državne mašinerije današnje Crne Gore.

Markuš je kazao da kome se god to sviđalo ili ne, ne psotoji ni jedan dokument u Crnoj Gori na svijetu koji pominje crnogorsku naciju prije 1942. godine, „kada je italijanska fašistička okupaciona uprava počela da nas popisuje kao „nacionalite montenegrin”. On je apelovao na sve one koji posjeduju bilo kakav dokument u kome se svjedoči sroska nacionalnost njihovih predaka da ih dostave poštom ili mejlom Mitropoliji, jer kako je rekao, to su vrlo rijetki i vrijedni dokazi.

Izložbu i promociju izdanja obogatila je svojim pojanjem Ljiljana Popović koju je pratio na harmonici Miodrag Žunić. Dizajn ove izložbe, koja se 29. januara seli u Nikšić, uradio je nap istaknuti likovni umjentik Mirko Toljić.

S.Ć.