Tribina „Riječ” Udruženja književnika Crne Gore, organizovala je veče sjećanja na književnika
Dragomira Brajkovića, koji je preminuo prije deset godina, pred podgoričkom publikom u Duhovnom centru „Simeon Mirotočivi” na Nemanjinoj obali. O liku i djelu Dragomira Brajkovića govorili su književnici:
Milica Kralj, Janko Brajković, Veselin Rakčević, Slobodan Vučinić i
Perivoje Popović.
– Sa svakog od brojnih putovanja širom zemljina šara donosio je pregršt stihova, zapisa, putopisa, svjedočenja i nova prijateljstva. Dragomir Brajković je bio pjesnik koji je volio pjesnike i ta nesebična ljubav štedro mu je bila uzvraćena od pjesničke sabraće. Pjesnik čija je pjesma duboko ukorijenjena u tradicijsko tle nacionalnog udesa i njegovog razgranjavanja kroz vrijeme. Smrt ga je sačekala na jednom od brojnih književnih putovanja, na „Danima srpske kulture u Temišvaru” - kazala je, između ostalog, urednica Tribine „Riječ” Milica Kralj.
Dragomirov rođak, književnik i direktor Izdavačke kuće „Unireks”, Janko Brajković, istakao je da je ta renomirana izdavačka kuća u godini jubileja (pola vijeka rada), objavila Dragomirova izabrana djela u osam knjiga.
– Moj i Dragomirov najuži zavičaj, Pisanu Jelu, a zatim i širi - Bijelo Polje i Crnu Goru, Dragomir je uveo u srpsku književnost na velika vrata, odužujući time dug ne samo svom zavičaju i precima, već i svom djetinjstvu i najljepšim uspomenama koje je ponio sa mjesta s kog je ponikao. Nikada se nije odvajao od svog zavičaja. Uvijek ga je nosio u srcu, a iz srca, perom i mastilom, pretakao u riječi, stihove, najdivniju poeziju, u slike iz Pisane Jele, kojoj se stalno i uvijek iznova vraćao, sagledavajući je kroz čistu, mladalačku prizmu ljubavi, onako kako se samo rodna gruda može voljeti i paziti - kazao je, između ostalog, Janko Brajković.
Književnik Slobodan Vučinić, na izuzetno zanimljiv način govorio je o drugovanju sa Dragomirom još iz najranijeg djetinjstva, dočaravajući razne zgode i nezgode iz školskih dana, zavičaja, studentskog doma, života u Beogradu, studija i prvih književnih nastupa u onoj velikoj državi.
– Davne 1967. godine imali smo prvo književno veče van kružoka, dakle u sali Doma omladine u Beogradu. To je bio trenutak kada smo već počeli individualno da se pojavljujemo. Dragomir je već tada duboko zaorao brazdu uspjeha. Od svih njegovih pjesama srcu mi najviše prija „Đaci Kovrenci” posvećenoj đacima naše generacije - pojasnio je Vučinić.
Književnik i književni kritičar Perivoje Popović istakao je da je Brajković bio prijatelj pisane riječi.
– Nema danas više takvog prijatelja svih pjesnika njegoševskog bića kao što je to bio Dragomir Brajković. Prema Marku Miljanovom odnosio se kao prema svetinji tako gradeći sopstvenu veličinu - pojasnio je Popović.
Pjesmu posvećenu Brajkoviću pročitao je
Slobodan Bećo Došljak.
A.Ć.
Zlatna generacija jugoslovenskog pjesništvaVeselin Rakčević je mišljenja da Brajković pripada zlatnoj generaciji jugoslovenskog pjesništva, onoj koja se naslanjala na „goropadnog Branu Petrovića”.
– Dragomiru su vrata uvijek i svuda bila otvorena. Isticao se ne samo talentom i čojstvom, već i smirenošću. On je vrhunio na Balkanu. Svugdje je bio rado priman. Lako ga je bilo prepoznati. Dragomir Brajković bio je institucija - pojasnio je, između ostalog, književnik Veselin Rakčević.
)){kind=small}
