-Ženske pjevačke grupe Folklornog ansambla „Nikola Đurković” iz Kotora, KUD-a „Mijat Mašković” iz Kolašina i ženska dječja klapa „Primorkinje” iz Budve, u Crkvi Sv. Duha održali su koncert pod nazivom „Pjevala bi`, pjevala, al` ne mogu sama”. Ovim koncertom prvi put u Crnoj Gori izveden je program izvornih narodnih pjesama pripremljen uz pomoć etnomuzikologa dr
Zlate Marjanović, docenta na Katedri za etnomuzikologiju Akademije umjetnosti Univerziteta u Banja Luci. Saradnju sa „Đurkovićima” započela je 2017. godine, na pripremi ženske i muške pjevačke grupe za nastup na promociji Zbornika o Paštrovićima u Budvi.
– Vrlo je lijepo oživjeti i vratiti na scenu muzičko nasleđe ovih krajeva, koje je vrednovano u užem stručnom krugu. Pjevači rade vrlo ozbiljno, poštuju struku, etnomuzikologe, etnokoreologe. Najvažnija tačka razvoja bila je kada je prof.
Peđa Šušić (koreograf i direktor FA) genijalno prepoznao ideju specijaliste izvornih igara
Davora Sedlarevića iz Kolašina i KUD „Mijat Mašković”, koji je zahvaljujući znanju stečenom na Visokoj strukovnoj školi u Kikindi, donio jedan „novi stari pogled” na tradicionalno prezentovanje igre i pjesme. On je donio praksu da se netradicionalni i instrumenti koji prate igru nekog kraja i pjevanje koje nije tadicionalno, negdje „izmjeste” i da se krene sa prezentacijom na sceni onako kako je to nekada bilo – bez stilizacije, bez obrade – ističe Marjanović.
„Đurkovići” su joj upravo zbog toga jako dragi, jer njeguju i standardni i izvorni repertoar, kaže Marjanovićeva.
– Posebna pohvala za njihovo njegovanje, prezentovanje i razvijanje bokeških starih plesova, koje je zapisala naša sjajna
Vida Matjan, Slovenka koja je bila profesorka i direktorka Muzičke škole u Kotoru. Da ne bješe te njene knjige, ne bismo ni znali kako su stari Bokelji igrali i pjevali, to „Đurkovići” rade. Imaju originalnu bokešku nošnju, igraju tako kako je Vida Matjan zapisala, a najvažnije za mene je, to što svoju bokešku igru prate svirkom mandoline ili tamburice, kao u 19. vijeku, ili lijericom, instrumentom koji je dio tradicije Primorja i Boke. Tu lijericu svira
Đorđe Begu, Kotoranin porijekom, sa životom u Dubrovniku – kaže Marjanovićeva.
Folkoraši imaju mogućnost da sarađuju sa mandolinskim orkestrom iz Kotora-Tivta i sa Tamburaškim ansamblom koji dolazi iz Vojvodine, što je takođe dio tradicije. Ako njih nema, imaju snimljenu matricu i to je već mnogo više, nego da se instrumenti koji nisu bili tradicionalni, kako to rade ostala kulturno-umjetnička društva, spajaju sa tradicionalnom pjesmom i igrom, poručuje Zlata. Niz godina aktivna je u programu Međunarodnog festivala klapa u Perastu. Nedavno je na međunarodnoj konferenciji u CANU govorila u vezi izrade leksikona Crne Gore. Uskoro treba da objavi knjigu o muzičkoj tradiciji Budve i Ljute (Kotor), na bazi nepoznatog rukopisa iz 1854. godine.
M.D. Popović
)){kind=small}
