Sigurno jedan od najboljih horova u Crnoj Gori, kotorsko Srpsko pjevačko društvo „Jedinstvo 1839” nastupio je prije neko veče u kripti podgoričkog Sabornog hrama Hristovog vaskrsenja. Na zadovoljstvo publike predstavili su djela bjeloruske monahinje mati Julijanije Denisove, koja nije odoljela i sama je čak dirigovala tokom jedne kompozicije. No, priprema hora, kao i izbor repertoara, „djelo” su njihovog stalnog dirigenta, đakona mr Mihajla Lazarevića. Ove godine, hor slavi jubilej – 180 godina kontinuiranog postojanja, a dirigent obilježava 25 godina otkako radi s njima. Svakog mjeseca su održavali koncert ili organizovali dešavanje. Naredni koncert održaće 2. novembra, u Hramu Svetog Save u Beogradu, a u decembru će štampati i predstaviti zbornik radova, monografskog tipa, koji govori o dosadašnjem radu „Jedinstva”.
– Motivaciju pronalazimo u prošlosti koju prenosimo na sadašnjost, a nadamo se da ćemo uspjeti da sjeme posijemo i za budućnost. Preci su nam mnogo toga ostavili u zadatak i pokazali kako treba da opstane jedno društvo kao što je SPD „Jedinstvo”. Ovo govorim jer je i SPD nastalo u jednoj sada nepostojećoj državi, Austrougarskoj, pa je djelovalo u Kraljevini Jugoslaviji, pa u SFRJ, pa u zajedničkoj državi Srbije i Crne Gore i sada u samostalnoj Crnoj Gori. Iskustvo nam govori kako treba da opstanemo, a to je uz stalni i predani rad, i ne zaboravljanje predaka i korijena, a isto tako vodeći računa o omladini – kaže Lazarević.
On dodaje da je to putokaz koji bi i drugi trebalo da slijede. Time što puno rade otvaraju im se vrata za koja Društvo možda nikada nije ni mislilo da će im se otvoriti...
– Mi osvajamo nove terene. Imamo brojno članstvo. Veliki hor ima oko 40 pjevača, a tu je i oko 60 djece u dva ansambla, odnosno djeca od četiri do osam godina, i od osam do 16, 17 godina, kada polako prelaze u veliki hor. To je ujedno i pokazatelj da će Društvo opstati i u budućosti – ističe Lazarević.
Činjenicu da iako su u osnovi amaterski hor, zvuče profesionalno, dirigent objašnjava konstantnim usavršavanjem i pjevača i njega kao dirigenta.
– Spremamo nove programe, ostvarujemo kontakte s drugim dirigentima i horovima, odlazimo na takmičenja gdje čujemo druge i odmjeravamo snage. Danas, u vrijeme interneta i pogodonosti koje on donosi, naravno da možemo čuti i druge ansamble. Ipak, živa riječ i neposredni susreti su najbitniji – kaže dirigent „Jedinstva”.
Tome u prilog govore i nagrade osvojene prošle godine u Bjelorusiji, a ove godine na takmičenju u Poljskoj.
Lazarević dodaje i da mnogi pjevači, naročito mlađi, koji odu sa strane da studiraju, vrlo često se u novim sredinama uključuju u rad tamošnjih horova. Ipak, kaže on, uvijek se trude da tokom boravka u Kotoru vrijeme provedu sa svojim „Jedinstvom”. Potvrda usavršavanja je i repertoar koji hor ima, a kako kaže Lazarević, za to su uvijek najzaslužniji dirigenti.
– Trudim se da karijeru ne gradim na jednom određenom broju kompozicija koje ću da usavršavam. Mi izvodimo kompozicije od najranijih zapisa, pa do kompozitora 21. vijeka, ali i vrlo mlade i perspektivne kompozitore koji se ne bave isključivo duhovnom muzikom. Istražujem mnogo i imam veliku privatnu nototeku. Danas je mnogo toga dostupno zahvaljujujući internetu pa lako možete puno toga kupiti. Do svega se može lako doći, samo je pitanje koliko želite tome da se posvetite. Imamo bazni repertoar, ali i eksperimentišemo i izvodimo različitu muziku i po tome smo postali prepoznatljivi i u regionu. Tako nam se dešava da nakon nastupa u Beogradu kažu da su prvi put čuli neka djela. Jer, u moru literature možete pronaći nešto za sebe i postići autentičnost – ističe mr Lazarević.
Ž.JANjUŠEVIĆ

---

Pjevači i publika
Da bi hor zvučao kako zvuči „Jedinstvo”, pored proba i priprema, potrebno je i da dirigent zna što želi da dobije od toga ansambla.
– Tek tada dirigent može horom da rukovodi. Isto kao direktor firme, ako on nema viziju i ne zna šta koji radnik treba da radi, ta firma će propasti. Tako i dirigent, mora unaprijed, prije svih njih sve da zna, a na zajedničkim probama da se uvježbavaju. Dirigent mora biti inventivan i harizmatičan, jer nije dirigovanje samo stati pred hor, već mu se mora dati energija, i da onda tu energiju pjevači upute ka publici. To je zatvoreni krug – kaže mr Lazarević.


Profesionalnog hora nema bez podrške države
Nepostojanje profesionalnog hora u Crnoj Gori Lazarević vidi u nedostatku podrške države.
– Na cetinjskoj Muzičkoj akademiji nemate odsjek za solo-pjevanje, i ovdašnji mladi pjevači odlaze van Crne Gore da se školuju. I, najčešće ostaju u tim sredinama nakon školovanja, a ako se i vrate ovdje, mogu samo da rade kao profesori ili postanu član nekog amaterskog ansambla. Ali, da bi se osnovao profesionalni hor potrebno je da i država stane iza toga, jer za hor je potrebno minimum 40 ljudi, dirigent, ali i sav menadžment, a iza toga mora da stoji i neko ministarstvo. Odnosno, mora iza toga da stane država, kao što je stala iza simfonijskog orkestra koji sada postoji preko 10 godina – kaže Lazarević.



”Danas, u vrijeme interneta i pogodonosti koje on donosi, naravno da možemo čuti i druge ansamble. Ipak, živa riječ i neposredni susreti su najbitniji – kaže dirigent „Jedinstva”