Raskoli i bratstveničke diobe u Crnoj Gori uvijek su aktuelna tema, jer kroz vjekove često obilježavaju našu istoriju, kazao je naš uvaženi istoričar akademik Zoran Lakić na Akademskoj tribini „Sveti Sava” u „Srpskoj kući”. Podjele imaju toliko duboke korijene, čega smo svjedoci svi i to svakodnevno, kazao je on.
Raskoli obilježavaju našu istoriju već dugi niz vjekova, tačnije od početka turske vladavine na ovim prostorima, koja je trajala pet vjekova. Naš narod, koji je veoma brzo postao podanik jednoj stranoj sili koja je donijela i nasilno nametala drugu vjeru, započeo je slobodarsku borbu kao i „bitku za ujedinjenje jednorodnog naroda, koja će trajati 500 godina i koja će dovesti do samog čina ujedinjenja 1918. godine”.
– Želja i borba za uskraćenom slobodom uvijek je značila biti svoj na svome. Često su naši raskoli - počinjali i završavali se - baš na tom pitanju. I tada su se najviše i pojavljivali. Izazivali su ih oni kojima je smetala sloga i jedinstvo porobljenog naroda Crne Gore. To je, dakle, bila glavna vododjelnica naših raskola – istakao je jedan od najuglednijih istoričara u svijetu sa naših prostora.
„Baklju slobode nosili su oni kroz vrijeme koje je pjesnik nazvao slobodarima”, kazao je on. To je obavezivalo i obavezuje njihove potomke - sve generacije. Upravo zato je svaka nova generacija ostavila poruku dolazećim naraštajima, ali i vlastodršcima - okupatorima: „Tvrd je orah voćka čudnovata/ Ne slomi ga al` zube polomi./”
Oslobođenje od petovjekovnog zavojevača ostvareno u Balkanskim ratovima uvelo je naše narode u nove sukobe i to, kako je akademik kazao, sa mnogo jačim i perfidnijim neprijateljem - zapadnim silama.
Početak Prvog svjetskog rata i njegov ishod na tlu Crne Gore donio je novi razlog za diobe i sukobe, kako je primijetio akademik, iako se događaji iz tog perioda zloupotrebljavaju i neistinito predstavljaju, činjenica je da su svjedočanstva o njima dokumentovana i naučno obrađena. Riječ je prije svega o nacionalnom sastavu Jugoslovenskog dobrovoljačkog odreda, koji se sastojao, kako je kazao Lakić, dobrim dijelom od naših dobrovoljaca, kao i komitima - koji su bili ništa drugo do članovi pokreta otpora protiv autrougarske okupacije, a „koji su kasnije neki odmetnici od nove vlasti zloupotrijebili i ukaljali ga razbojništvom”.
Ipak, najžešće naše diobe su se dogodile u vrijeme, kako je kazao Lakić veličanstvene borbe zajedničke borbe protiv okupatora tokom Drugog svjetskog rata. U to tužno, zlo doba, „kada se čitav svijet podijelio na fašiste i antifašiste, naše podjele su pretvorile u pravi bratoubilački rat”. Lakić je istakao je raskol koji je uslovio nastanak oba naša antifašistička pokreta - partizanski i četnički (Jugoslovenska vojska u otadžbini) bio uslovljen globalnim istorijskim procesima koji su se odvijali u cijelom svijetu.
Lakić je naglasio da je spoljni faktor uvijek kroz našu istoriju bio bitan razlog za naše diobe i raskole. I dok je u tursko doba razlog za politiku „zavadi pa vladaj” bila islamizacija, još gora iskušenja donijela je okupacija u Prvom svjetskom ratu kada je je okutor zabranio srpski jezik, ćirilicu i narodne - slobodarske pjesme. Podjele su se nastavile 1948. i kako je primijetio Lakić u tom sukobu dva kulta ličnosti opet su najviše stradali Crngorci i Srbi.
Lakić je naglasio da je raspad Jugoslavije takođe izazvan miješanjem stranog faktora, za što je iznio nekoliko primjera
– Sadašnje nevolje kroz koje prolaze sve nove države nastale nakon razaranja Jugoslavije, nedovoljno stabilne da bi se oduprle sve većem pritisku zapada, ali i istoka, ali, kako je to davno i Sveti Sava zapisao - izgradili smo kuću na sred puta, između Istoka i Zapada, puta uvijek visoke frekvencije. Moramo trpjeti posljedice toga položaja. I sačuvati oporuku naših predaka - biti svoj na svome – poručio je akademik Zoran Lakić, za što je dobio aplauze publike koja je ispratila još jednu Akademsku tribinu, koju organizuju Srpski nacionalni savjet i Srpski informativno-kulturni centar „Sveti Sava”.
S.Ć.

---

Strah od terora okupatora jedan od glavnih uzroka naših podjela
Lakić je primijetio da smo često dok smo robovali velikoj turskoj imperiji prećutkivali negativne primjere - činjenicu da su se porobljeni Crnogorci, iz straha od odmazde, često kao dio osvajačke vojske vojevali protiv sunarodnika.
„Šutnjom o ovim događajima kao da smo htjeli prevazići veliki unutrašnji problem”, kazao je akademik i primijetio da je „Primjerima čojstva i junaštva” vojvoda Marko Miljanov zapravo htio da da nas opomene da primjeri nisu pravilo.
„A strah od terora okupatora i strah od odmazde bili su”, kako je kazao Lakić, „jedan od glavnih uzroka naših podjela i raskola”.
„Bilo nas je, dakle, na svakoj strani”, kazao je akademik.



”Primjerima čojstva i junaštva vojvoda Marko Miljanov zapravo htio da nas opomene da primjeri nisu pravilo