Roman „Ujutro ćemo biti vječnost”, autora
Milike Vojinovića, promovisan je nedavno u bjelopoljskom Centru za kulturu, u organizaciji Narodne biblioteke. Autor je kazao da publika u ovakvim i sličnim prilikama očekuje od pisca da kaže nešto o knjizi i svom stvaralaštvu, ali da smatra da djelo najbolje govori o piscu. Ono ih, kako objašnjava, brani od prolaznosti ili prepušta zaboravu.
– Kada to pisac čini umjesto knjige, štetno je. Pisac treba da pretpostavi da se knjiga pojavila poslije njega. Tada, ko govori o piscu? Knjiga, kroz usta čitalaca - istakao je Vojinović, dodajući da je pisac dužan da slika riječima, a govori slikama.
– Riječi treba da su dodir reskih struna, dodir zaljubljenih usana u poljupcu čežnje, ishitreni potezi kičicom koji magično otvaraju tajnovite uglove duše i vremena - zaključio je Vojinović.
Da je roman postavljen po principima klasične dramaturgije, od ekspozicije, do zapleta, kulminacije, peripetije i raspleta, smatra književnik i dramski reditelj
Dragan Koprivica. Govoreći o Vojinovićevom djelu, istakao je da je autor na autentično književni način ispričao priču koja se lako ne zaboravlja.
– On je, na osoben način, održao nehotično i pravi književni čas jednom broju izvikanih romanopisaca u pokušaju. Vojinović je svoj roman zasnovao na temeljima bojazni Dostojevskog, koji je u svojim djelima potencirao pitanje – kuda ide svako društvo ako pritom propada njegova osnovna ćelija, to jest, porodica, od koje sve počinje, i gdje se sve, uostalom, i završava - kazao je Koprivica.
O knjizi je govorio i književnik
Blagoje Vujisić, a moderator je bio
Edin Smailović.
M.N.
Priča o urušavanju porodiceKoprivica kaže, da autor svojim djelom priča o urušavanju porodice i porodičnih vrijednosti, porodice u kojoj je presahlo ognjište ljubavi i uzajamnog uvažavanja, djeluje kao jasan znak za obnavljanje pitanja kuda ide savremeno, alijenirano društvo.
– U središtu autorove pažnje slikar Narcis, opsjednut svojom umjetničkom misijom, pri čemu najljepši dijelovi života protiču nekud pored njega. Zato on ne biva zahvaćen njegovom pozitivnom maticom, nego se, krivicom neke promisli, nalazi u rukavcima rijeke života iz kojih izlaza nema - zaključio je Koprivica.