Ako postoji čovjek kome je Crna Gora dužna, onda je to Živko Nikolić. Poput Lalića, bježao je Crnoj Gori, ovoj sredini, bježao Jugoslaviji nekoliko decenija, i zato ga nismo tada dobro razumijeli. Da bi razumjeli njega i njegove filmove, naš zadatak, da sačuvamo njegova ostvarenja, danas je još važniji – poručio je reditelj Branko Baletić govoreći u CANU o velikom jugoslovenskom i crnogorskom reditelju Živku Nikoliću.

Ne samo što ga Crna Gora nije razumjela - to je bilo i za očekivati s obzirom na kulturni nivo ove sredine šezdesetih godina, nego se to događalo i u drugim sredinama, kazao je Baletić, koji se prisjetio da Živku nikad nije nedostajalo ideja, već sredstava za realizaciju svojih filmova.

– Ali, ne damo da se priča o Živku ugasi. Studentima često kažem jednu metaforu, mada je možda prejaka - `Živko je dodirnuo Njegoša`. On je bio na tragu nečega. Možda je čitao Njegoša preciznije od nas svih koji smo se bavili filmom – rekao je Baletić.

Svojom osobenom estetikom, bolje reći geo-estetikom, ispunjenom brojnim paradoksima, što je kritika često isticala kao argument protiv njega, kao i rijetkim darom za zapažanje pojedinosti, Nikolić uspijeva uvjerljivo na film da prenese običaje ljudi iz podneblja iz kojeg je ponikao, u kojem se „odnjivio” i istovremeno ih transformiše u snažne i poetske metafore, kazao je prof. dr Zoran Koprivica. Govoreći o burnim reakcijama na Nikolićeve filmove Koprivica se prisjetio „da su ga napadali komunistički funkcioneri, neki predstavnici Crkve, a o seriji „Oriđinali” raspravljalo se u crnogorskom parlamentu”.

– Živko Nikolić je najzanimljiviji filmski autor kojeg je dala Crna Gora i bez obzira na status koji on ima u našoj sredini, koji nije ni bio niti je danas kakvim nam se čini - do potpunog prihvatanja, to što je Živko ostavio za sobom nesumnjivo je veliki doprinos i onoj kinematografiji one velike zajedničke zemlje – kazao je reditelj Andro Martinović, direktor Crnogorske kinoteke.

Sve ono što se u Nikolićevim igranim filmovima činilo kao vrsta hiperbole, kao možda insistiranje na nekim humornim aspektima naše stvarnosti i mentaliteta, da je to zapravo imalo svoju paradigmu u stvarnim junacima, u sredinama koje su ostale u okamenjenom vremenu i prostoru, koje je Nikoliću bilo jako blisko, iako je prema njemu imao ambivalentan odnos - s jedne strane zaljubljenosti, a sa druge strane svjestan ograničenja koje takve sredine nose sa sobom, kazao je Martinović.

Posjetioci omaža Živku Nikoliću imali su priliku da juče vide njegove kratke filmove „Ždrijelo”, „Trag”, „Ine”, „Marko Perov”.

S.Ć.

---

Dunav film i Crna Gora
– Ono što se ovdje zaboravlja, Živko je neke svoje filmove radio za Dunav film. U tom Dunavu 90 odsto filmova koji su osvajali poznate svjetske nagrade, radili su ljudi iz Crne Gore - Vlatko Gilić, Milo Đukanović, Krsto Škanata, Aleksandar Ilić, Braca Slijepčević, Nikša Jovićević, Bane Bastać... Jednog dana kad budemo pisali ozbiljnu kulturnu istoriju ove zemlje, oni će biti nezaobilazni faktor – kazao je Baletić.