Izložba slika Ilije Vučkovića otvorena je sinoć u izložbenom prostoru „Petar Lubarda”, u Srpskoj kući, u Podgorici. Izložbu je otvorio književnik i novinar Novica Đurić.
-Evo čovjeka i slikara iz slikarskog trojstva Braće Vučković – Ilija, Todora i Luke. Svijet ih je prije prepoznao, no ovdašnja likovna kritika. Kada sam prije tridesetak godina pisao o ovim vrsnim slikarima čija platna, a i one slike na staklu slikane, krase najveće galerije od Pariza, Tokija, Rima, Beča, Njujorka... kao i one što tople domove ne malog broja svjetskih galerista, bio sam iz godine u godinu sve ponosniji na moje prijatelje, slikare braću Vučković, jer su iz tog obrazovanog svijeta stizale najveće pohvale i priznanja za njihova slikarska ostvarenja. Eto ih sada u mnogim međunarodnim, prestižnim monografijama i enciklopedijama. Jedan od braće Vučković, Ilija koji je sada izlagač u galeriji „Lubarda”, je odmakao i poodavno iskoračio ispred slikara za koje se kaže da su akademski. Tako, kada se glava nađe ispred njegovih slika, a znajući duhovne i crtačke pustoši ne malog broja ”akademaca”, onda najprije pitam sebe – ko je ovdje naivac? - kazao je Đurić.
Kako se, najčešće u nedostatku argumenta, pozivamo na stavove iz svijeta, u slučaju slikara Ilije Vučkovića je suprotno, smatra on.
-Upravo se taj svijet poziva, ne od juče, na njegovu slikarsku raskoš koju im je predočio, istovremeno ne izlazeći iz tradicije koja je stalno prisutna na njegovim platnima. Ono što imponuje, pored slikarske vještine i mašte, jeste i činjenica da na njegovom slikama nema ništa izmišljeno, niti Ilija za tim ima potrebu. On predočava slike iz djetinjstva, sjećanja, doba njegovih predaka i njihovog načina života i rada, ono oskudno i možda za druge ništavno, on pretvara u ljepotu kao nešto bez čega se nije moglo. I ne samo to. Tako ubjedljivo prenošenje slika iz života na platna su samo dokaz njegovog umjetničkog majstorstva. Na njegovim se slikama nalazi sve ono što ćemo prepoznavati iz sopstvenog iskustva, ono što se nepovratno već izgubilo sa zemlje i pretočeno bojama nastavilo da živi u slikama. Ko je god prepoznao djelić naslikanog, mora vrednovati rad Ilije Vučkovića sa posebnim poštovanjem. Tako ja razumijem slikarski svijet Ilije Vučkovića i njega koga prepoznajem u svakom predjelu ljepotom opjevane i slikarevom kičicom doslikane Crne Gore – kazao je Đurić.
Stihove je čitao Bogoljub Boban Velimirović Podgoričanin, a autor se zahvalio brojnoj publici. A.Ć.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
