Snaga izgovorenih riječi i ljepota mladosti učenika Kotorske gimnazije u performansu „I think” (ili „Misli kneza Rjepnina”) obojili su vedrinom kišovitu kotorsku noć, kada su u multimedijalnoj sali Kulturnog centra „Nikola Đurković” nastupili povodom Svjetskog dana knjige. U saradnji Gimnazije Kotor i Gradske biblioteke i čitaonice Kotor, prema ideji i po scenariju prof.
Ljiljane Čolan, uz podršku
Marije Starčević, učenici od prvog do četvrtog razreda su kazivali citate poznatih pisaca kroz različite epohe, a u prepletu sa živom muzikom, u izvedbi sjajnog tandema -
Ivana Franovića (klavijature) i
Vasilija Čolana (gitara). Kao vokalne solistkinje nastupile su još
Jovana Živković („Tiho noći”) i
Ema Valdeg („Što te nema”). Pored njih, u programu su učestvovali i
Milivoj Radulović, Luka Mjesečević, Lana Vukašinović, Kristina Kamenarović, Dijana Dobriša, Martin Mihaliček, Nađa Delić, Natalija Milidrag, Andrea Usanović, Franka Peruđini, Vanja Vujić, Andrea Drašković i
Andrea Marić. Plakat za ovaj performans radili su maturanti
Anita Grgurević i
Gojko Daković. Tehnička podrška je bio
Bogdan Radnjić. Kompletan događaj fotografisala je isto učenica škole
Maja Vulović.
Profesorka je započela veče podsjećanjem na riječi velikog pisca Miloša Crnjanskog „Seoba ima. Smrti nema.” Ta misao se u ovom performansu transformiše u iskaz: „Smrti nema, samo književnosti”.
– Učenici su ukazivali na svevremenske idejne vrijednosti djela koja se obrađuju tokom srednjoškolskog obrazovanja. Istovremeno je duh sumnje imao pravo na svoj glas, i tjerao učesnike da u trenutku dok govore, osvijeste iskazane misli. Tako je jedan susret govornika sa samim sobom, prerastao u susret samog potencijalnog čitaoca sa svijetom. Nalik knezu Rjepninu iz „Romana o Londonu”, svaki učenik je doživio susret sa sumnjom, sa svojim Mefistom, i nakon toga misleći o doživljenom, ostavljao svoj trag u vremenu, upisivao sebe u knjigu (ne)postojanja.
Dva učenika, razgovarajući o pročitanim djelima, na neki način, izazivala su jedan drugog na osvješćivanje iskazanih misli (nametalo se pitanje: „Šta ja mislim u trenutku dok čitam i govorim o pročitanom?”). Ostali učenici čitali su odabrane dijelove teksta iz djela o kojima se razgovaralo; kao i neke svoje omiljene književne tekstove za koje su smatrali da su važni da ih podijele sa drugima baš u ovoj noći, a idejno su ih povezali sa predviđenim scenariom performansa, objasnila nam je prof. Čolan i izrazila očekivanje da su njihove riječi bile utješiteljske, odmjerene, oplemenjujuće, a „muzika lirska paučina između uma i srca”.
– Nismo odustali od juriša na vjetrenjače, ni od osjećanja časti već pomenutog kneza Rjepnina. Ako smo se i zanijeli u igri, ne zamjerite, okamenite je kao trenutak zaustavljene ljepote i ljubavi koja je uvijek jača od svih Mefista ovoga svijeta, mada ne izgleda uvijek tako – istakla je prof. Ljiljana Čolan, autorka projekta.
M.D.P.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
