Nekadašnjom crnogorskom himnom „Onam`, onamo” koju je napisao kralj Nikola I Petrović, koju su izveli članovi Srpskog pjevačkog društva „Svetosavnik” rukovođeni dirigentkinjom
Ratkom Vujačić počelo je „Srpsko veče” u kripti podgoričkog Sabornog hrama Hristovog vaskrsenja. Potom su uslijedili stihovi Desanke Maksimović, koje je pročitao voditelj večeri
Dragan Alorić, koje je brojna publika, među kojima i ambasador Srbije u Crnoj Gori dr
Zoran Bingulac, nagradila aplauzom. Organizatori ove uspješne muzičko-poetsko-besjedničke večeri bili su SPD „Svetosavnik” i Srpski nacionalni savjet u Crnoj Gori.
Gost večeri, protojerej mr
Predrag Šćepanović, nakon Alorićevog uvodnika i horskog nastupa, podsjetio je kako je nekada Desanka Maksimović posjećivala i podgoričke škole i družila se s djecom, čitajući im svoje stihove, pritom ne sluteći da je danas više neće biti u ovdašnjim čitankama. Šćepanović je publiku podsjetio i riječi Svetog Petra Cetinjskog, koji je prolazeći Katunskom nahijom s đakonom, iznenada zaplakao. Na đakonovo pitanje zašto plače, Sv. Petar je odgovorio - „Plačem nad Crnom Gorom u 20. vijeku, dabogda ni pašče ne doživjelo te muke”. A, ovo veče, dodao je, i organizovano je kako bi se pjesmom i poezijom pokušale ublažiti te rane u Crnoj Gori.
Osvrnuo se i na značaj poezije, pjesme uopšte, priča koje su se prenosile s koljena na koljeno, ističući da smo kao narod zahvaljujući tome sačuvali istoriju, nadu i ideju o slobodi. A, sve to, može se sažeti u pitanje koje su stariji nekad postavljali djeci, a koje je bilo povod i za jednu Bećkovićevu poemu - „Čiji si ti mali”. „To pitanje nam je kao djeci često bilo dosadno, no, kako sazrijevamo, shvatamo da je važno da znamo ko su nam bili slavni preci”, rekao je Šćepanović i dodao:
– Pjesma je izraz nade i vaskrsenja, i jedino što je imao otac da ostavi sinu, i sin svome sinu, bila je nada da će svanuti dan, dan veliki kao Vidovdan, i da ćemo se osloboditi. U to ime i ovo je veče slobode, pjesništva i svega onoga što je naš narod dao svijetu i hrišćanstvu – rekao je Šćepanović.
Publici se obratio i dr
Momčilo Vuksanović, predsjednik Srpskog nacionalnog savjeta, najavljujući da će ovakvih večeri biti još, i to ne samo u Podgorici, već i drugim gradovima Crne Gore i regiona.
– Želimo da pokažemo da postoji ogroman prostor srpske kulture, u kojem mi moramo i možemo na originalan način čuvati sopstveni identitet. U vremenu kada nam napadaju Crkvu, napadaju jezik i zatiru ćirilično pismo, i kada iz nastavnih programa izbacuju sve što je vezano za srpsku kulturu, književnost i što je najvažnije – postojanost srpskog naroda u Crnoj Gori, SPD „Svetosavnik” i SNS pokušaće da organizuju što više manifestacija, rukovodeći se riječima akademika Čedomira Popova prilikom osnivanja Matice srpske u Crnoj Gori - „Ako ne možemo da živimo u jednoj državi, živjećemo u jednoj kulturi” - rekao je Vuksanović.
Ž.J.
Publika uživala u besjedi i pjesmiHor „Svetosavnik”, koji očigledno i brojem članova i interpretavino sve više napreduje, izveo je pored himne i prigodne horske obrade pjesama „Svilen konac”, „Najduža noć” iz filma „Zaspanka za vojnika”, Mokranjčevu osmu Rukovet sa pjesmama sa Kosmeta, pjesmu „Crven cvete”, ruske pjesme „Tamna je noć” i „Ćerjomuha”, „Srpkinja” i „Tamo daleko”. Kao solisti hora nastupile su
Irina Ćalić, Teodora Ćalić, Bojana Radović, a horu je pomagao i harmonikaš
Miljan Lakićević. Horski poj upotpunili su stihovi Dobrice Erića, Laze Kostića, ali i dijelovi iz besjeda Matije Bećkovića i Franca Vebera.