Povodom četiri i po decenije od smrti slikara Petra Lubarde, u Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti okupili su se akademici i poklonici djela velikog majstora da se prisjete i osvijetle iz raznih uglova djela našeg najznačajnijeg likovnog stvaraoca 20. vijeka.
Jedna soba u Narodnom muzeju i nagrada, doduše državna, nije dovoljno da se Crna Cora na adekvatan način oduži Lubardi, iznio je naš priznati vajar akademik Pavle Pejović. Petar Lubarda po svom stvaralačkom geniju, po imaginaciji da upotrijebi mit, istoriju, tragediju i legendu i utka ih u moderne apstraktne tonove, spada u red izuzetnih pojava, naglasila je prof. dr Sonja Tomović Šundić. Na njegov umjetnički rukopis temeljno su se odrazili događaji kojima je svjedočio - zarobljeništvo u njemačkom logoru i poslijeratni socijalizam, što je prelomno uticalo na njegovo stvaralaštvo od pedesetih godina, kada pejzaž ustupa mjesto apstrakciji i asocijativnosti, kazala je ona.
„Briljantno povezujući koloritnost predratnog perioda sa asocijativnošću i simboličkim jezikom nove umjetnosti koje je ponudio na prevratničkoj izložbi 1951. godine u Beogradu i bijenalu u Sao Paolu otvara novo poglavlje u istoriji umjetnosti balkaskih naroda”, navela je ona. Lubardin umjetnički napor značio je neprekidno istraživanje forme. A ono što Lubardu svrstava u najvećeg majstora sa naših prostora u evropskim i svjetskim dimenzijama je to što je on izrazio bivstvo i suštinu, naglasila je ona.
– Lubarda nikad nije zaboravio ono što crpi iz rodnog tla, ali ono što ga čini tako modernim, jeste to što je to iskustvo uspio da transponuje u apstraktne forme razumljive međunarodnoj kulturnoj javnosti – kazala je ona.
Ono što je Njegoš za naše pjesništvo, Lubarda je za likovni izraz, rekla je Tomović Šundić i dodala da je osim što je neprikosnoveno vladao svim tehnima i estetikom i zapada i istoka, „autentično lubardovsko jeste njegova energija koja se osjeća u njegovom stvaralaštvu”.
– Lubarda je veliki slikar, koji je nesebično i iskreno bio posvećen umjetnosti. On je bio veliki apologeta umjetnosti, čovjek koji je ostavio ogroman opus i vječno zadužio našu kulturu – zaključila je ona.
Lubarda je uspio tvoračkom silinom da poveže tradiciju i moderno, nacionalno i univerzalno, u takvu veličanstvenu simplegmu da njegovo djelo predstavlja značajan dio autentičnih vrijednosti svjetske kulturne baštine. Ono što čini njegovo slikarstvo samosvojnim i neponovljivim je jedinstvo duha i vremena – navela je, istoričarka umjetnosti Ljiljana Zeković. Ona je istakla da i poslije 45 godina od smrti Lubardino djelo još uvijek predstavlja kompleksno područje za proučavanje i naglasila da dekodiranju njegovog djela „treba pristupiti ozbiljnije i studioznije”.
Iz osame stijena i neočekivane pitomine oslonjene na Lovćen napajali su duše i preci Lubarde i on sam, primijetio je Pejović. U stvaralaštvu Lubarde imamo nesumnjivu potvrdu za tvrdnju da su zavičaj i djetinjstvo ono što svakog čovjeka obilježava za cio život, kazao je Pejović. Lubarda je bio naslonjen na mit i legendu o Lovćenu i na Njegoša, „a u moćnoj zatalasanosti prirode i sjećanja našao je podsticaje za svoj rad”, rekao je, između ostalog, Pejović. Tribini posvećenoj 45-godišnjici od smrti velikog umjetnika prisustvovala je i njegova sestrična Đina Lazar, a pročitan je telegram zahvalnosti CANU Lubardinog sinovca Đura Lubarde.
S.ĆETKOVIĆ
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
