Djelo Miloša Crnjanskog u potpunosti oslikava duh epohe i dokazuje tezu da vrhunska književnost donosi nove uvide u svijet, u svrhu postojanja čovjeka, ocijenila je Jasmina Bajo, profesorica srpskog jezika i književnosti, govoreći o dekonstrukciji tradicije i ishodišta nove osjećajnosti u poeziji Miloša Crnjanskog. Kako su užasi Velikog rata uticali na stvaralaštvo Crnjanskog ona je analizirala kroz „Liriku Itake”, „Moju pesmu” i pjesničke cikluse: „Vidovdanske pesme” (Zdravica, Spomen Principu), „Nove senke” (Oči) i „Stihovi ulica”.
– Užasi rata doveli su do toga da čovjek koji je preživio ratne strahote više nije posmatrao svijet istim očima kao i ranije. Ni čovjek, pa ni tvorevine njegove duše i duha, niti su bile iste, niti su im odgovarali pjevljivi i rimovani stihovi predratne književnosti. Ali, čitaoci nisu odmah ni lako prihvatali novine, smatrajući novu poeziju nerazumljivom. Manifest novih pjesnika i književnika, promjenu njihove osjećajnosti, nov pogled na svijet i raskide s tradicijom, najeksplicitnije je izrazio Crnjanski u svom Objašnjenu Sumatre. Kao što znamo, kada je pjesmu „Sumatra” Crnjanski poslao Srpskom književnom glasniku čuveni Bogdan Popović, tadašnji urednik, tražio mu je da napiše dodatak za pjesmu koji bi doprinio njenom boljem razumijevanju, jer je u to vrijeme lirika napadana kao tamna, nerazumljiva i dekadentna – objasnila je Bajo.
Govoreći na temu „Crnjanski u nastavi” Maja Grgurović, profesorica jezika i književnosti, objasnila je da se u okviru nastavnog plana i programa jezika i književnosti u trećem razredu srednje škole, u okviru epohe moderne obrađuje i Miloš Crnjanski, pisac velikih djela: „Lirika Itake”, „Seobe”, „Dnevnik o Čarnojevićima”, „Roman o Londonu”, „Embahada”, drama, eseja, putopisa.
– Posebno se izučava avangarda i prva polovina 20. vijeka, kao univerzalna vrijednost naprednih i novih ideja i odbacivanje književne tradicije. Učenicima se predstavlja, početkom trećeg razreda, uvod u modernu, a kasnije i avangardu, kao suprotnost realizmu i idejama o utilitarnoj književnosti, velikim formama i prikazivanju savremene društvene stvarnosti sa mnogo detalja, dokumentarnog i objektivnog pogleda na svijet. Nasuprot tome, skreće se pažnja na unutarnji svijet, misli i osjećanja, stremljenja, ali i na užase rata i sjećaj beznađa, pesimizma, ništavila i dekadentne vizije svijeta – istakla je Grgurović.
S obzirom da je Crnjanski kao disident živio skoro četvrt vijeka u Engleskoj, Jelena Vukasović, sekretarka Sekretarijata za sport kulturu i društvene djelatnosti Opštine Kotor, u polemičkom tonu je upitala prisutne: „Da li mi danas u zemlji nasljednici imamo više prostora za one koji pišu, a politički su neistomišljenici vlasti?“ i „Gdje su posebno mladi književnici i književnice u Crnoj Gori i Kotoru i kakav je odnos vlasti prema njima; jesu li podržani za svoj književni rad ili su prinuđeni da misle o svojim Londonima (kao što je slučaj kod Crnjanskog)
– Voljela bih da građani, posebno oni koji učestvuju u kulturnom životu, budu slobodni, saznaju više, da se raspituju i traže odgovore, aktivno dijele odgovornost i daju doprinos da budemo sredina u kojoj bi autor poput Crnjanskog mogao i stvarati i biti podržan i poštovan, sredina kojoj je dobro i književnosti i književnicima i čitalačkoj publici – poručila je Vukasović, zaključujući temu „Crnjanski danas s aspekta javnog interesa i pozicija vlasti”.
U sklopu književnog programa „Riječ više o Crnjanskom”, koji je osmislila i vodila Mirjana Vukasović, arhivistkinja Muzeja grada Perasta, OJU Muzeji Kotor, poštovaoci lika i djela velikog umjetnika pisane riječi imali su priliku da u Galeriji solidarnosti pogledaju dokumentarnu izložbu „Lutam, još, vitak, sa srebrnim lukom...” Narodne biblioteke Srbije, osmišljenu povodom 125. godišnjice od rođenja Miloša Crnjanskog. U ime domaćina prisutne je pozdravila Marina Dulović.
M.D.Popović

---