-„Konj pred kafanom” je zbirka anegdota aforističara Jovana Erakovića koja je nedavno objavljena u ediciji „Satirikon” izdavačkih kuća „Obodsko slovo” i „Štampar Makarije”. Autor je brižljivo godinama zapisivao priče iz svog rodnog kraja, Banjana kod Nikšića koje su, više u obliku malih kratkih priča, sabrane među korice njegove nove knjige, koja će, ocijenjeno je na promociji u Nikšiću, sačuvati dio pamćenja i nasljeđa jednog kraja. Kao i u svojim aforizmima Eraković je i u anegdotama često duhovitost potisnuo u drugi plan da bi priča imala neki drugi smisao.
– Možda je Jovan od svih naših aforističara karakterističan po tome što su njegovi aforizmi nezlobivi, što nemaju u sebi čak ni onaj ironični kontekst, nemaju mržnje, nikakvog bukvalnog ruganja onome o kome piše. On ismijava samo neke pojave i piše ustvari o nama. Tu stvar ističem zašto što je to u ovoj knjizi došlo do punog izražaja, jer on je pisao anegdote o Banjanima, o konkretnim ljudima, anegdote koje svi mi manje-više dobro znamo. Nije insistirao na zajedljivom kontekstu, čak ni na duhovitosti jer jedini korektiv u njegovom slučaju je moralni korektiv. Zaista tu knjigu mogu da čitaju svi oni koji su ovdje na neki način izobraženi kako ih je pisac vidio i da se ne naljute, ocijenio je urednik izdanja književnik Radomir Uljarević.
Na naslovnici knjige je crtež Don Kihota, koji, kako je Uljarević istakao, eksponira pjesničku, donkihotovsku simboličku sliku. U kafani je možda Don Kihot, a svaki je u seoskoj kafani neka vrsta Don Kihota.
– I vi svakako očekujete da neko napokon izađe iz te kafane, i prekine dosadu, da malo zabavi onog ostavljenog konja, napuštenog i žednog, jer u Banjanima su uglavnom svi žedni, i ljudi i konji. Žedni, čega žedni, to je glavno pitanje koje Jovan pokušava nekako da nam postavi ili da na njega odgovori. Taj naslov je dovoljan, njega treba čitati. Štaviše, možete čitati samo naslov. Potom, ako nađete vremena za neku od priča koja će vam unekoliko razjasniti misteriju konja, možete i nju pročitati, kazao je Uljarević.
Eraković je oduvijek bio veseo čovjek, rekao je književnik Milutin Mićović ističući da ga poznaje od prvog razreda osnovne škole u Banjanima koju su zajedno pohađali. Uvijek je imao nešto novo da ispriča, neku rijetkost, i da sagovornika obraduje, što čini i sada u svojim zrelim godinama, što je rijetkost. Njegovi aforizmi, koji su na bazi moralnog kodeksa, imaju oštricu i upućeni su uvijek na dramatičan konflikt koji je prožima Crnu Goru, kroz prizmu razumijevanja čojstva i nečovještva.
– Jovan se primio na tu strunu naše inteligencije i duševnosti koja gaji kratku priču i te obrte neočekivane. Taj talenat se najviše rodio kroz njegove aforizme i on je tako organizovao sebe da to doista može da proizvodi beskrajno, a uvijek sa efektom. Želim mu da i dalje osježava to pamćenje, jezik i to nasljeđe u Banjanima, naglasio je Mićović.
Autor, koji je profesor srpsko-hrvatskog jezika i književnosti, rođen je u Banjanima, gdje i danas živi. Do sada je objavio oko deset hiljada aforizama, a „Konj pred kafanom” njegova je treća knjiga po redu.
– Ako sam ikad naučio da nešto govorim i da pišem to je zato što sam razgovarao sa otmjenim ljudima iz moga kraja. Dužan sam da im zahvalim na tome i ova knjiga je jedna vrsta zahvalnosti, istakao je Eraković.
Knjiga anegdota „Konj pred kafanom” promovisana je u Društvu crnogorsko-ruskog prijateljstva „Sv. Đorđe” u okviru tribine Udruženja književnika Crne Gore „Svobodijada” čiji je urednik pjesnikinja Milica Bakrač.
B.B.