U obnovljenim prostorijama Centru za kuluru u Bijeloj preksinoć je NVO Udruženje žena „Riza” organizovalo je svoj tradicionalni, 18. po redu Pjesnički maraton. U Bijelu je stiglo sedam pjesnika koji su snagom svog pjesničkog izraza ponudili publici čist lirski izraz i u njihovoj poeziji osjećala se ekspresivna muzikalnost. Stihovi Olivere Doklestić, Vinke Perišić Šarenac, Snežane Vukićević Čvoro, Špira Živkovića, Miluna Đurđevca, Ljubice Radović i Ljiljane Krstić donosilu su poslednje novembarske noći ove godine vedrinu ljubav motive i snagu lirskog oživljavanja novskog pejzaža ali isliku nekadašnjeg života ovog grada i sredine. Špiro Živković dobio je odobrenje od voditelja Slađane Vučićević, presjednice Udruženja „Rize“, da pročita odlomke iz svog novog romana o crkvi svog sela i životu u selu u vremenu na kraju Prvog svjetskog rata od kojeg je ovih dana prošlo sto godina ujednom od šest krugova koliko ih je bilo da bi bile 42 pjesme koliko i maraton sadrži kilometara Olivera Doklestić je pročitala pjesmu o porodici „ruskog cara Nikolaja kazavši da je surova kazna ne poznavati istoriju a još veća faslifikovati te te događaje u neke lične ili političke interese.
Obraćajući se pjesnicima i onima koji su pratili ovo zanimljivo kulturno dešavanje idejni tvorac ove manifestacie naglasila je da su „pjesnici ljepota i vjesnici sreće i neka cvjetaju do vječosti naglasiši da ova manifestacija koja traje od 2000 godine organizuje u godini jubileja 75 godina postojanja i radaUdruženja žena „Riza”.
U prethodnih 17 godina na bjeljanskom maratonu nastupalo je oko 350 učesnika, pjesnika i književnika. Sve što je imalo neki umjetnički,književni legitimitet u ovom kraju i šire iz regiona sa poštovanjem i respektom dolazilo je na naše pjesničke maratone da učestvuju, da da nas podrže. Večeras nakon perioda odkada jedan čovjek postane punoljetan podmlađeni našim domaćim novskim uzdanicama imali smo lijepu lirsku trku u kojo su svi pobjednici, jer ovaj maraton nema za cilj pobjedu već privilegiju učešća. Više je od velike trke,ovdje su pjesnici,a tamo neke daleke 1942 godine kada je Udruženje počelo sa radom,naše bake i majke su otvorile narodnu kuhinju i nahranile gladne Bijeljane. Sada i onda more se blago zatalasalo a pjesma je išla tiho niz pijavicu do plaže.Večeras su svi ti i pjesnici i publika i more i pijavicazajedno. Maraton smo večeras ovako lijepo realizovali a narodna kuhinja neka ode sa prvom metaforom i da se više nikada ne ponovi. Dragi učesnici, dragi pjesnici, vi nastavljate stazom slavnih prethodnika,posebnika i lirika, čiji stih živi dugo nakon matratona rekla je burno pozdravljena Slađana Vučićević.
Članice „Rize” na kraju večeri pripremile su za pjesnike i ostale goste Pjesničkog matatoma prigodni koktel.
Z.ŠAKOTIĆ
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
