Bosanskohercegovačka grafičarka Renata Papišta predstavila se podgoričkoj likovnoj publici izborom iz nekoliko svojih ciklusa grafika, digitalnih fotografija, crteža–objekata i grafičkih otisaka uokvirenih u postavku „Sedam mora”. Zanimljivost ove izložbe je da nam Renata Popišta predstavila i nekoliko radova koje do sada nije izlagala. Ovoj sarajevskoj umjetnici nije ovo prvi susret s crnogorskom publikom, ona je prvi put izlagala u našoj zemlji prije četiri godine u Herceg Novom, u okviru likovnog programa „Praznika mimoze”.
Njena inspiracija i umjetnička preokupacija je voda, koja u njenom slučaju predstavlja medijum promjena i protoka vremena.
– Ovo je ono što stvarno radim u kontinuitetu, što se pretače iz ciklusa u ciklus. Moram reći da sam veoma zadovoljna ovom izložbom. Veoma sam srećna kako je ispala. Ovdje prvi put predstavljam seriju digitalnih grafika i fotografija, uz neke i radove koji su ranije prezentovani – saopštila je umjetnica.
Vodu smatra materijom koja je živa, promjenljiva, koja najbolje reflektuje svjetlo i treptaje.
– Ona nikada ne miruje, i puna je sadržaja. I zato je povezujem sa životom. Zapravo, moja stalna dva motiva su voda i čovjek. A čovjek je u velikom procentu voda. Voda je na neki način poveznica u referivanju na život – kazala je Popišta za „Dan”.
Crvena boja, prisutna više nego i jedna bojana njenim radovima, simboliše energiju – titraje vode. Posmatrajući more noći, koje baš tada nema nikakvu boju, ni crnu ni plavu, više nego u bilo kojem dijelu dana jasna je snaga koju morska voda ima. Ta energija na njenim grafikama poprimila je crvene nijanse, koje izražavaju materiju koja je živa.
– Promjena i tragovi koji ostaju za nama – to je ono što voda na svoj način izražava. To su tragovi života i svega onoga što se dešava okolo, kao i situacija koje ostavljaju tragove na nama. To je razlog kontinuiranog posmatranja vode, kao energije, odmak od stanja kojeg vidimo, apstrakcije onoga što je čovjek – kaže ona.
Često jednu grafičku ploču prvedi kroz mnoge faze da bi je dostigla totalno uništenje onih boja koje dobija na početku procesa, ali ta ogoljena matrica znači za nju da je dobila umjetničko djelo.
Renata Papišta, koja predaje na grupi za grafiku na sarajevskoj likovnoj akademiji, smatra da su grafičari nakon dugovremenog kaskanja za slikarima, dostigli nagli pomak – „fermentiranje, kada su nakon dugog zrenja i vrenja iz formata ušli u umjetnost”. Danas se vidi da je grafika puno više od otiska na papiru, ističe ona.
Ona prati balkansku grafičku scenu, povezana je sa kolegama u regionu, a sa mnogima je i zajedno izlagala. Prati i svjetsku scenu i često konkuriše za učešće na bijenalima i izložbama širom svijeta, jer samo tako umjetnik može širiti vidike, kaže ona. Svijetu smo i blizu, i daleko, smatra sarajevska grafičarka.
– Smatram da je kod nas dobro što se ipak prebrzo ne udaljavamo od klasične forme i ne ulazimo u nešto što je potpino strano i za šta ne znamo da li pripada grafici. Kod nas se uvijek prepoznaje grafički nerv, taj klasicizam, baza – crtež i gravura. Sa druge strane prisvajamo nove forme i metode i tako idemo u korak sa svijetom – zaključila je Renata Popišta, čiju izložbu možemo pogledati u galeriji „Centar” do 18. decembra.
Kustos u Centru savremene umjetnosti Nikolina Zuber otvarajući izložbu istakla je da more kao centralni motiv kod sarajevske grafičarke simbolizuje prirodu, iskonsku dimenziju, svijet koji je nastao iz vode i egzistenciju vezanu za vodu, primjetila Zuber.
– Umjetnost je traganje, izvlaČenje nesvjesnog, dopuštanje da ono spontano izvire i da se pokazuje, kao subjektivna stvarnost. More, u Renatinim radovima je kao velika objava života, simbolizuje sreću – razumjeti je znači pronaći je – kazala je Zuber.
S.Ć.
)){kind=small}
