Tribina „Riječ” UKCG u okviru segmenta „Angažovana književnost” organizovala je veče podrške ugroženom srpskom narodu i srpskim pjesnicima na Kosovu i Metohiji, pod nazivom „Čoveče, koji na srpsku zemlju stupaš”.
– Srpski književnici iz Crne Gore podsjećaju evropske pjesnike i pjesnike cijelog svijeta da su u svim kriznim situacijama bili na strani prava na slobodu, prava na matični jezik, prava na život, prava na slobodu izražavanja. Srpski književnici iz Crne Gore podsjećaju evropske i svjetske pjesnike da su se oglašavali povodom hapšenja, maltretiranja, zatvaranja, presude i osude pjesnika i čitavih naroda od strane svjetskih i inih silnika – kazala je, između ostalog, pjesnikinja Milica Kralj, urednica Tribine „Riječ”.
Predsjednik UKCG Novica Đurić kazao je da o Kosovu govore „naša istorija, tradicija, ali i kosovska svjetlost”.
– Kosovo je najveća zakletva svakom Srbinu. Mi bez njega ne postojimo. Kosovo je rodilo naše pretke, a kosovska duša je u svakom Srbinu. Pisci su najveće demokrate na svijetu. Demokratije nema bez pisaca i zato se oni bore, iako ne mogu mnogo učiniti. Mi, ustvari, doziđujemo taj bedem. Ako ne odustanemo od borbe, mi smo pobijedili – kazao je, između ostalog, Novica Đurić.
Pjesnik Ranko Jovović je govorio o greškama počinjenim u istoriji, ističući da je jedna od najvećih ta koju je počinio Josip Broz raseljavajući Srbe, a dovodeći Albance.
– Molitvom i poezijom se ne brani, i to je svima jasno. Molitva i poezija su lijepe i ljudske stvari, ali one u ovom slučaju ne pomažu. Mi smo mala pesnica koja brani i Crnu Goru i Kosovo i Metohiju. Mi smo u koroti za Kosovom. Duša nam je u koroti, jer je kosovska – kazao je, između ostalog, pjesnik Ranko Jovović.
Slične stavove iznio je i pjesnik Slobodan Vučinić.
– Svi smo mi dio Kosova i u svima nama ima kosovske tuge. Nekada je ispoljimo, a nekada ne, jer je ona samo naša – kazao je, između ostalog Slobodan Vučinić.
Književnik i književni kritičar Perivoje Popović osvrnuo se na nedavne prilike i dešavanja u Crnoj Gori i okruženju.
– Ja neću mržnju, ja sam u hrišćanskom pravoslavnom duhu vaspitavan da ne mrzim ni neprijatelje svoje, već da se molim Gospodu da ih on koji svijema toržestvuje, da ih on pravedno prizove poznaniju prava. On zna kako će (ima li neko da duboko pročita i promisli Njegoševu „Luču”?) ali i ljudi treba da pomognu, istinski dobri, plemeniti ljudi „po obličju božjeme dadeni” – ima ih, ima još na svijetu – konstatovao je Popović.
Književnik Budimir Dubak je kazao da „ako bi Crna Gora, njegoševska Crna Gora, digla ruke od Kosova i Metohije, to bi značilo ogromnu tragediju za svekoliki srpski narod”.
– Na sreću, to se neće desiti. Vjerujemo da će ovaj naš glas doprijeti daleko. Ovo su glasovi vapijućeg u pustinji – kazao je, između ostalog, književnik Budimir Dubak.
Stihove i komentare iskazali su i pjesnici: Veselin Rakčević, Radojica Rajo Bulatović, hadži Radovan Radović, Milojka Banduka Jovović, Slavica Dedić, Vukić Garo Brajković, Nikola Nenezić Čudesni, kao i Slobodan Bećo Došljak.
A.Ć.