Književno veče posvećeno jednoj od najumnijih Srpkinja, Isidori Sekulić, u organizaciji SPKD „Prosvjeta” održano je u hercegnovskoj Dvorani „Park”. O književnici, kritičarki, istoričarki, filozofesi, putopiscu, akademiku SANU, govorile su Vinka Perišić, Maja Žarić, Branka Banićević i Olivera Doklestić. U muzičkom dijelu programa učestovala je profesorica Muzičke škole Anita Zloković.
– Isidorina umjetnost, kako je sama izjavila aprila 1957, godinu prije smrti, „ne uspavljuje, ona šiba. Umjetnost svejedno, koja čak kao i nauka moraju brektati od snage, usisivati posmatrače, ustrijeliti čovjeka, kao ljubav pravo u srce, ili u krila, ili u korijene krila, čega ima u svakom čovjeku. Vuče me umjetnost, radost su mi umjetnici koji će postavljati pitanja o množini svjetova u vasioni o putovanju kroz vasionu, pitanja o civilizacijama, pitanja prostiranja trajanja života i trajanja tragova i na kraju meni lično drago pitanje - o čulu, o pojavi o suštini sjećanja... Istorija je bila mit, pa mit postao istorija... Bogovi su sjećanja ljudi umjetnici su sjećanja Bogova – podsjetila je Perišićka na vjerovatno poslednji interviju Isidore Sekulić.
O usamljenoj osobi koja je dušu hranila u tišini, u njoj je i stvarala, pa su je kasnije nazvali „apostolkom samoće” govorile su Branka Banićević i Maja Žarić koja je i čitala više odlomaka Isidorinih putopisa i eseja, dok je DSoklestićeva podsjetila na njen skromnost u svakom pogledu.
Na kraju, treba reći da je veče ostalo nedorečeno, jer nije bilo govora o Isidorinoj knjizi o Njegošu. Ipak i ovo veče bilo je riznica karakterističnih i impresivnih odlomaka o samoj Isidori i poetskim mislima naše velike spisateljice. Z.Š.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
