-
Među najzapaženijim promocijama na Međunarodnom sajmu knjiga u Beogradu, svakako je i jučerašnje predstavljanje knjige „Večiti kalendar maternjeg jezika”, koju je priredio akademik Miro Vuksanović, a objavio podgorički „Štampar Makarije”.
Pred prepunom salom „Borislav Pekić” publici se najprije obratio urednik Radomir Uljarević koji je rekao da jedna ovakva knjiga iznova pokazuje otvorenost djela Ive Andrića, te da predstavlja i jedinstven poziv budućim priređivačima da se okrenu novim načinima čitanja djela našeg velikana.
– Andrić se čitavog svog života bavio riječima pišući, ali i brinući o njima. Mi smo ovom knjigom, svoju misiju ispunili, rekao je između ostalog Uljarević, i dodao da „Večiti kalendar maternjeg jezika” predstavlja prvorazredni izdavački poduhvat.
– Kadgod govorimo o Andriću, mi smo na pravom putu... – započeo je Vuksanović svoju besjedu na promociji knjige „Večiti kalendar srpskog jezika”.
„Stoga sam veoma ponosan što imamo jednu ovakvu knjigu”, istakao je Vuksanović.
On je rekao da je knjigu priređivao u dubokoj osami u svom zavičaju, gdje je sabirao Andrićeve čuvene zapise.
– Na žalost, Andrić nije uspio da završi ovu knjigu, jer su ga u tome spriječile starost i bolesti kojima je bio skrhan. Tim prije je pravo blago pred nama, jedna izvanredna, proročka knjiga koju možemo da dosanjamo.
Akademik Vuksanović je birao sve zapise o riječima našeg nobelovca i tako sastavljao knjigu.
– Potom su se ti magnetski dodaci upotpunili sa zapisima iz čuvenih Andrićevih „Svezaka” i tako smo dobili knjigu za koju možemo da kažemo da je Andrićeva neispunjena želja, dodao je akademik naglasivši da je za priređivanje ovog izdanja odabrao tri stotine zapisa i da je radi boljeg razumijevanja svakom dao naslov.
– Vjerujem da bi Andrić bio zadovoljan ovom knjigom, koja me je višestruko inspirisala. Imao sam nekoliko motiva da je sačinim, a jedan od njih je moja odanost riječima koju sam iskazao u svojim „Semoljskim” knjigama. A knjiga pred nama svjedoči i o tome da Andrića možemo da čitamo uvijek iznova i na još jedan način, ističe akademik dodavši između ostalog i to da je Andrić još da najpotpunije, i to na početku zamišljenog „Večitog kalendara maternjeg jezika” istumačio lijepu i tajanstvenu riječ: „beo, bela, belo, koja je za njega `svijetla, moćna, zvučna i blještava, nejasna i teško objašnjiva`, istovremeno...”
– Naveo je primjere i izreke, bijeli svijet, bijeli dan, bijeli car, bijele pčele, bijela zastava, bijela magija, na bijelom hljebu, bijeli udovac, bijela vrana, zatim prezimena: Belić, Beljanski, Belogrlić, Belobrk, Bjelopavlić, potom Beograd, Bela Crkva, Bijelo Polje, Bela Palanka. Slaganje Andrićevih zapisa o riječima zastaje ovdje, na srpskom tragičnom polju, u bjelini Kosovke djevojke „što se šeće po razboju mlada” i vida rane, završio je svoju besjedu o ovoj izvanrednoj knjizi koja plijeni čitalačku pažnju i zanimanje posjetilaca na štandu izdavačke kuće „Štampar Makarije”.M.Milosavljević