Na Međunarodnom sajmu knjiga u Beogradu predstavljeno je i djelo profesora dr Milivoja Pavlovića „Pisma sa dvostrukim dnom”, korespodencija akademika Dobrice Ćosića i Vlada Strugara u izdanju Zavoda za izdavanje udžbenika i Službenog glasnik. O knjizi su govorili direktor Zavoda za izdavanje udžbenika Dragoljub Kojčić, akademik Ljubiša Rakić, izvršni direktor Službenog glasnika Petar Arbutina i autor. Djelo se temelji na analizi književne istorijske, estetske, etičke i sociokulturne dimenzije korespodencije niza srpskih stvaralaca s velikom epistolarnom energijom – od Svetog Save i Stefana Lazarevića, preko Dositeja, Vuka, Njegoša, Skerlića, Andrića, Crnjanskog, Isidore, Matića i Selimovića, do Miljkovića, Pekića, Kiša i Radovana Belog Markovića, čulos e na promociji. Posebnu vrijednost knjige predstavlja, po oceni akademika Rakića, analiza prepiske koju su Dobrica Ćosić i Vlado Strugar, osluškujući i tumačeći huk uzbudljivog vremena, vodili od 1988. do Ćosićeve smrti (2014).
– Ovo je knjiga dvojice ljudi, Dobrice Ćosića i Vlade Strugara, mojih dugogodišnjih prijatelja. Sa Ćosićem sam se družio od šezdesetih godina. Imao sam prilike sa njim da razmatram, da diskutujem. Strugar je takođe moj prijatelj od pedesetih godina, još od osnivanja CANU – rekao je akademik Rakić.
On je istakao da duplo dno nije samo ekspresija pisca već potez koji predstavlja nauku i kulturu sutrašnjice. Strugar i Ćosić objašnjavaju zašto se nešto desilo na klasičan redukcionistički način koji u nauci egzistira milenijumima, a Pavlović tumači i šta bi se moglo desiti, rukovodeći se novim procesom u nauci, društvu i kulturi koji, kao ukazuje Rakić, zovemo „četvrta industrijska revolucija”. On zaključuje da Strugar i Ćosić razmatraju savremene pojave u društvu i državi koja se nalazila u raspadanju, i koja se definitivno raspala.
– Neka od tih pisama napisana su sa knedlom u grlu, i imaju kako Pavlović kaže duhovno, primjetno dvostruko dno – naglasio je Rakić.
Knjiga, kako kaže Kojčić, u cjelosti predstavlja neku vrstu našeg refleskivnog ogledala, kada je u pitanju jedno od najznačajnijih pitanja srpskog istorijskog trajanja od 1918. od odluke da budemo u Jugoslaviji.
– Odluke AVNOJ-a iz 1944. godine i onda sve potonje naše dileme koje su nas drmale sve do poslednje, takozvane državne zajednice Srbije i Crne Gore – rekao je Kojčić.
On je rekao da je Pavlović „apsolutno ukapirao koja je akupunkturna tačka našeg nacionalnog identiteta i novije istorije”. Kojičić je izrazio žaljenje što Vlado Strugar zbog svojih godina i zdravstvenog stanja nije na ovoj prezentaciji. Podsjetio je da je Remizov napisao u „Sestrama po krstu” da je jedna „nezemaljski hodala po tlu” i ukazao da je Strugar „anđeoski lik za sve koji ga znaju”.
– Ova knjiga je zaista posebna, jer vraća sliku jednog doba od koga smo prebrzo i olako odustali. S druge strane to je jedno dubinsko svjedočanstvo dva značajna čovjeka i aktera, a njen značaj je i što se na prvom mjestu što našao neko da to ovako priredi i da u početnim poglavljima knjige objasni zašto je to sada toliko važno – rekao je Arbutina.
Pavlović je ukazao je da je sa Ćosićem i Strugarom došao u kontakt kao mlad novinar, kao strudent druge godine Filozofskog fakulteta i trebalo je mnogo truda da se otvore do kraja, autorizuju i odobre intervjue. I tako započeo karijeru za koju kaže da još uvijek traje. On je ukazao da je objavio 18 pisama dva akademika, kao i 50 drugih i objasnio kakve sve vsrte pisama i šta ona znače u istorijskom, filozofskom, sociološkom i književnom smislu. U prepisci dva akademika, kaže da je obilje dokumenata i argumentovanih stavova, ap se jasnije sagledavaju stvarni uzroci jugoslovenske tragedije, mreža skrivenih međuodnosa i atmosfera u kojoj su se „i ovdje i na strani donosile odluke o sudbini naroda i države”.
– Znamo sad da je bilo i mnogo pogrešnih odluka – rekao je Pavlović.
On ističe da su Strugar i Čosić posebnu brigu posvetili istraživanju zajedničkih korjena srpskog i crnogorskog etniciteta i brizi za očuvanje najvažnijih identitetskih vrijednosti Srba i Crnogoraca.
– Čitalac će ovde naići na mnoga neočekivana otkrića, poput onog o stvarnim počecima rasrbljivanja i kako kaže Dobrica, raznjegoševljavanja Crne Grne. Zatim o prirodi DOS-ovske lažno-demokratske i kriminigone ekipe koju Ćosić naziva bulumentom. Potom o Koštunici i njegovoj vladavini, o demokartskoj pljački naroda, o Miloševiću. O tome opširno detaljno i dirljivo. O prvim idejama za razgraničenje na Kosmetu. Sada je to aktuelna ideja, ali ovde ćete videti da je Dobrica iznosi 1981. godine, a danas je podržava aktuelna vlast. Kako sada stvoji stvar to je utopijski cilj, a Ćosić je to predlagao nekoliko puta nakon 1981. Potom o Brozu, od prvobitne fascinacije do kasnijeg razočarenja i detaljnih opisa „galebovanja” po morima i okeanima i grandomaniji u životu i smrti. Čak i o Novaku Đokoviću, ne toliko o igri, koliko o ponašanju, etičkim visinama u pobedama i porayima, o lucidnim izjavama uoči i poslije meča, prava mala antropološka studija karaktera pod naslovom „Cijelo srpstvo drži se za jedan teniski reket”. I Ćosić i Strugar sačuvali su visoki moralni integritet i sjaj duhovnih uzora kada su se igrom sudbine našli u dijelom različitim ulogama, ali ne i konfrontiranim – poručio je autor.
M.NjEGUŠ