Ako u Crnoj Gori postoji neka stvaralačka ličnost koja je rođena kao pjesnik onda je to Veselin Mitrov Rakčević, kategoričan je bio književnik Perivoje Popović govoreći o Rakčevićevom stvaralaštvu na tribini „Svobodijada” u Nikšiću. U vremenu u kojem živimo, smatra Popović, nije lako ili je skoro nemoguće biti pjesnik, a najlakše i najsvrsishodnije biti kukavica, Rakčević je izabrao da bude pjesnik, on hoće da pjeva, da pjesmom sloboduje i pobjeđuje.
– Ranko Jovović i Veselin Rakčević su danas ti pjesnici u Crnoj Gori koji nose zastavu slobode, kojima zvijezda slobode sloboduje na čelu i u duši. To je osobena, jedinstvena pjesnička, stvaralačka, kreatorska, kreativna sloboda. Ona sloboda po kojoj pjesnik živi po svojim pravilima, istakao je Popović.
Pjesnici ne priznaju, smatra on, pravila ni kanone ni u etici, ni poetici, ni u društvenim situacijama. Oni rukom dodiruju ono što drugi ne mogu da vide i čuju, a da nije Rakčevića i pjesnika slobodara često ne bismo mogli da prepoznamo slobodu kao biće, kao vrhunac ljudskog bića, kao osobeni poetički i etički princip.
– Samo čovjek slobode i ljubavi može da piše velika djela. Rakčević svojim djelom, pjesništvom, kazivanjem pobjeđuje antipoeziju, rekao je između ostalog Popović.
Rakčević se književnim radom bavi od gimnazijskih dana. Objavio je knjige poezije „Balada o suncu”, „Opasnosti sna”, „Ognjište na raskršću”, „Ponoć na istoku” koja je prevedena na bugarski jezik, i „Skica za lični nekrolog”. Urednica tribine „Svobodijada”, koju u Nikšiću organizuje Udruženja književnika Crne Gore (UKCG), Milica Bakrač naglasila je da je Rakčević dobitnik brojnih vrijednih nagrada i priznanja, a izdvojila je nagradu UKCG-a „Marko Miljanov” koju je dobio za knjigu „Ponoć na istoku”, a koja je objavljena 2001. godine. Njegovi stihovi našli su se u Antologiji dobitnika pomenute nagrade, poput pjesme „Balada o Crnogorcima”, koja je, kako je Bakrač istakla, slika naše današnjice.
– Pjesnik kao da je naslutio tmurno vrijeme, vrijeme tihe kolektivne zabrinutosti, bezizlaza, čak i tuge. On to nevrijeme ipak opravdava „kapima Božijeg nespokoja”, a ne nespokoja nas samih, ostavljenih, sukobljenih, podijeljenih, razbraćenih. Utjeha je odjeknula u ponajljepšoj pjesmi zastupljenoj u Antologiji Marko Miljanov, „Beli anđeo”. Stih „Vilo moja, istorijo mučna!” naša je istina. I jeste naša istorija mučna, ali je velika i svijetla. Nisu je pokosili „jatagani divlji” iz Rakčevićevog stiha. Naš i pjesnikov Beli anđeo je naše ljekobilje. Pjesnik Veselin Rakčević potvrđuje da će vjerni i vjerujući opstati i ostati – kazala je Bakrač.B.B.

Profesor, novinar, prevodilac

Uz poeziju, koja je prevođena na više svjetskih jezika, Rakčević je autor i dokumentarnog romana „Radun Živković – čovjek i junak”, drame „Ljudi i psi” i komedije „Mitingaši”. Radio je kao gimnazijski profesor, novinar „Pobjede” i „Tribine”, urednik privredne štampe i urednik „Tribine u 18” u Narodnoj biblioteci „Radosav Ljumović”. Bavi se prevodilačkim radom, a sa bugarskog jezika preveo je 60 bugarskih pjesnika i deset knjiga savremenih bugarskih pjesnika, kao i antologiju savremene bugarske poezije „Odjeci velikotrnovskih zvona”. Kako je rekao, u Nikšić voli da dođe, jer je to grad gdje je nekada govorio neke od svojih prvih stihova, grad gdje se okupljala „garda sjajnih pjesnika”.
– Od te velike garde najbolji su se upokojili, ostala je knjiga svedena na dva slova, na Dušana Govedaricu i mene. I ta se knjiga prepolovila u dvoje, svako je pošao svojim putem, i neka je. Iako on nije večeras ovdje želim da mu čestitam Nagradu oslobođenja Nikšića, istakao je Rakčević.
Gost njegove večeri u Nikšiću bila je pjesnikinja iz ovog grada Sava Radulović, inače profesor ruskog jezika.