Veliki crnogorski vajar Mijo Mijušković, dobitnik Trinaestojulske nagrade Crne Gore, nakon 25 godina neće učestvovati na Međunarodnom festivalu pozorišta za djecu u Subotici. Kao autor skulptura – nagrada, ove godine je trebalo da se predstavi svojom specijalno pripremljenom izložbom „kamenih lutaka”, što je bilo utvrđeno i programom obilježavanja jubileja pozorišnog festivala.
Od Mijuškovića saznajemo da je pripremio postavku radova iz „Ostroškog” i ciklusa „Tajne Cetinjske pećine”, kako bi obilježio svoje dvadesetpetogodišnje prisustvo i učešće na ovom Festivalu. Međutim, zbog određenih nesuglasica koje su u međuvremenu nastale, Mijušković nije dobio poziv za učešće na festivalu.
Mijušković je potvrdio da ga o izložbi niko nije ni obavijestio, a Slobodan Marković, idejni tvorac Međunarodnog festivala pozorišta za djecu u Subotici, i donedavno njegov direktor, potvrđuje da je već sve o Mijuškovićevom nastupu bilo dogovoreno.
– Savjet Festivala usvojio je cjelokupan program, te svakako i Mijovu izložbu. Međutim, došlo je do nesuglasica na relaciji izvršni producent – Savjet – direktor Festivala, jer je, u suprotnosti sa Osnivačkim aktom i Statutom, dalju organizaciju 25. festivala, i samog jubileja, u cijelosti preuzeo Otvoreni univerzitet iz Subotice. Izvršni producent Festivala, dio članova Savjeta, uključujući tu i predsjednika i potpredsjednika Savjeta, podnio je ostavke. Nakon toga sam i ja podnio ostavku na mjesto direktora i selektora Festivala. Mija Mijuškovića, mog i prijatelja Festivala, lično sam obavijestio o novonastaloj situaciji, i daljim nadležnostima Otvorenog univerziteta kao Izvršnog producenta, da će ga oni dalje kontaktirati – kaže Marković.
Slavni crnogorski vajar Mijo Mijušković kaže da ga o izložbi, osim što ga je kontaktirao Marković, niko nije obavijestio.
– Čekao sam obavještenje sve do ovih dana, ali niko me nije ništa zvanično obavijestio, što smatram vrhuncem nekorektnosti i nepoštovanja za sve ono što sam u proteklih 25 godina uradio u Subotici. Pored toga, boli me kako je postupljeno sa svim tim ljudima koji su uložili sebe i doveli taj festival do samog vrhunca, i ne zaslužuju nekorektan odnos. Mene ne interesuje ko je direktor, niti ja imam pravo da određeujem ko je ko i šta na festivalu, ali sam, ipak napravio sporazum sa direktorom festivala, koji mi je potvrdio da je izložba ušla u program proslave, i da je to sve odobrio i Upravni odbor. Ponavljam, neprijatno sam iznenađen, a imao sam i velike troškove praveći nove skulpture za jubilej – kaže Mijušković.
On podsjeća da se u prvim godinama ovog festivala zahvaljujući Markoviću okupljalo puno entuzijasta, poznavaoca i značajnih stvaralaca.
– Tih prvih godina nije bilo novčanih sredstava da se sve to organizuje, pa sam se i ja pridružio radeći skulpture bez ikakve nadoknade, čak sam i trošak izrade sam snosio. Iz godine u godinu počela su da dolaze najbolja dječja pozorišta iz Evrope, a kasnije i iz ostalih krajeva svijeta. Na poziv Markovića, nakon službe u Unesku došao je i Henrik Jurkovski da preuzme ulogu ocjenjivača predstava na festivalu, i ostao je u funkciji glavne ličnosti festivala sve do kraja svog života. On je organizovao specijalnu školu, razne tribine, i još mnogobrojne druge manifestacije. Tako je zahvaljajući Markoviću i akademiku Jurkovskom na festival počelo da dolaze mnogobrojni učesnici – objašnjava Mijušković.
On je učestvovao od prvog festivala, te da je za jubilej 25 godina, direkcija festivala predložila da pripremi izložbu.
– Shvatio sam poziv kao veliku čast, i uložio ogroman fizički i materijalni napor da to ostvarim. Materijal za izložbu sam pripremao tokom 2017. i početkom 2018. godine. Naravno, na festivalu u Subotici sam stekao veliki broj prijatelja, donekle upoznao mađarsku kulturu. Organizovane su tri, četiri moje izložbe, a posebno izložba u Budimpešti. Gledao sam sve najbolje lutkarske predstave, i upoznao mnoge značajne ljude i stvaraoce sa kojima sam se sprijateljio, posebno pokojnog Jurkovskog, autora značajne knjige „Lutka u kulturi”. Zvao me je iz Varšave da me pita za dozvolu da na naslovnci te knjige, tog velikog djela, stavi moju skulpturu „Mali princ”, koju je on dobio kao nagradu prilikom jednog od festivala u Subotici. To mi predstavlja najveću čast, jer je „Mali princ” zaista remek-djelo. Za svih 25 godina dobio sam nešto što je najljepše u životu, upoznao divne ljude, gledao briljantne predstave... Recimo, u sjećanju mi je ostala predstava „Čarobna frula”. Od svih učesnika festivala u Subotici sam doživljavao najljepšu pažnju – kaže Mijo, dodajući da je, pored njega, na festivalu u početku svoje predstave prikazivalo Gradsko pozorište iz Podgorice, na čelu sa, kako kaže, duhovitom Vanjom Popović, a kasnije i sa najnovijom direktoricom, njemu vrlo dragom umjetnicom.
Takođe, ističe on, nastupala su i pozorišta iz Podgorice, Nikšića i Bara, a veliki doprinos festivalu dao je i Siniša Jelušić.
Ime Mija Mijuškovića i njegove skulpture koje se dodjeljuju kao Gran pri i nagrade za autorska dostignuća, obilježili su Festival od osnivanja 1994. do današnjih dana, i krase vitrine najpoznatijih svjetskih pozorišta. Njegov „Mali princ”, nagrada za životno djelo, krasi domove svjetski poznatih kulturnih i pozorišnih stvaralaca, od akademika Henrika Jurkovskog i Srboljuba Luleta Stankovića, preko Milenka Misailovića, Margarete Nikulesku, Jozefa Krofte, Atanasa Ilkova, Albrehta Rozera, Donke Špiček, do Ljubivoja Ršumovića, Zorana Hristića, Branka Milićevića Kockice, Nikolaja Naumova, Eve Farkašove i drugih. Mijo je svoje skulpture ustupio Festivalu bez naknade, i nikada nije dobio nikakav honorar.
Tri puta je Mijo Mijušković izlagao u okviru dosadašnjih festivalskih programa, u organizaciji Direkcije Festivala, ne samo u Subotici, već i u Novom Sadu, Beogradu, Budimpešti...
Zbog traga koji je ostavio, i njegovog nesumnjivog doprinosa ovom festivalu, bilo je u planu da se, u okviru programa obilježavanja jubileja, ove godine u Mijovu čast upriliči izložba njegovih skulptura u Subotici i Beogradu pod nazivom „Mijovih dvadeset pet godina”.
D.S.