Pjesnička riječ je značajna i nikada neće nestati, potvrdio je na svoj osoben način, poznati pjesnik i akademik Matija Bećković, koji je na budvanskom trgu između crkava u Starom gradu, okupio na svojoj večeri, nekoliko stotina ljubitelja poezije. Oni su oduševljeni, ali i zamišljeni nad moćnom poezijom, otišli svojim kućama, zahvaljujući velikom pjesniku, koji im je blizu dva sata govorio svoje stihove.
Odgovarajući na nekoliko pitanja za budvanski Art pres Matija Bećković je kazao, da bez obzira na razne tvrdnje da će poezije nestati, on vjeruje u njenu moć.
• Prvi put se dogodilo, da se dolazak Matije Bećkovića u Crnu Goru, okvalifikuje, kao udar u temelje države. Kako ste to doživjeli i da li je bilo dileme oko Vašeg dolaska na književni festival „Ćirilicom” u Budvi?
– Već sam negdje rekao, da jedna članica NATO pakta, najjačeg vojnog saveza u svijetu, koja drži Rusiju pod sankcijama, zazire od jednog pjesnika, koji se ništa manje, uputio na Trg pjesnika u Budvu, sa namjerom da čita pjesme. Nije bilo dileme i drago mi je što sam tu. Vi ste vidjeli, cio svijet govori, da je vrijeme pjesnika prošlo, da su pjesnici otpjevali svoje, ali, Trg pjesnika u Budvi to demantuje. Pjesnici su stvorili Crnu Goru i ona je više djelo poezije i više postoji u poeziji, nego u stvarnosti.
• Nije bilo tako davno, kada ste od sadašnjeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića primili najviše književno priznanje „Njegoševu nagradu”... Svojim djelom, kako je tada pored ostalog rekao, dosegli ste dostojnost Njegoša i imena na Biljardi na Cetinju. Šta se u međuvremenu desilo?
– Pa, ja sam bolje prošao nego Njegoš.
• U jednoj Vašoj pjesmi, kažete pored ostalog, da smo mislili, da ćemo se uskoro, dokopati slobode. Da li ta zabluda traje i danas?
– Vjerovali smo. Ali, očigledno, da mi više volimo borbu za slobodu, nego da budemo slobodni.
• Kažu, da ćete novu knjigu posvetiti svojim prijateljima?
– Obično ljudi u mojim godinama pišu memoare, ali se meni činilo, da je to besmisleno. Vjerujem, da je čovjek ono što pamti i činilo mi se, da je došlo vrijeme, da ljudi sa kojima sam proveo svoj život, nekako se nađu u mojim knjigama.
Jedan od ciljeva poezije je da se ne odvoji od života, živog jezika. Tako da je vrlo zanimljivo, što sam ja zapamtio o tako velikim ljudima, koji su nekom srećom, bili moji prijatelji. Ali, sve te silne godine, u kojima ne znate zašto ste baš njih odabrali, a koji traže da dođu do riječi i da budu zapamćeni i ovjekovječeni. Ne znam, da li takvih knjiga postoji, da li je već neko tako pisao, ali je to meni nepoznato.
Ta će se knjiga zvati „Moji portreti”, jer su zapravo, svi oni jedan zbirni portret. Nadam se, da će knjiga biti ove godine objavljena u izdanju „Večernjih novosti” i da će se pojaviti na Sajmu knjiga u Beogradu.
)){kind=small}
