S obzirom da istoričari često služe vladajućoj ideologiji, prof. dr Aleksandar Jerkov više vjeruje velikim književnim djelima, ali je takvih djela, vezanih za državu Jugoslaviju je malo (u pjesmama Branka Miljkovića, temama Miloša Crnjanskog...), što tumači kao posljedicu odsustva opšteg, temeljitog prihvatanja vrednosnog sistema zajedničke države. Istina nije zagarantovana u istorijskim spisima, prema njima se treba postaviti sa skepticizmom, a ljudi treba da sami promišljaju stvarnost u kojoj žive, tragajući za istinom u sebi i oko sebe.
– Mi tu Jugoslaviju nismo stvarno stvaralački zavoljeli, ona se nije primila u horizontu čovjekove stvarne simboličke potrebe da je ima...Jugoslavija je istorijska tragedija, desio se odvratan građanski rat i strašan repertoar stradanja koji još nije završen. Nasljeđe Drugog svjetskog rata i ovog pokolja koji je izvršen na bedemima Jugoslavije je rušenje jugoslovenske ideje, u ostrašćenim fašističkim ideologijama i ovaj jezivi proces koji traje od devedesetih, pa dijelom i dvijehiljaditih, pa njegovo finale još očekujemo, to su užasne posljedice, kazao je prof. Jerkov u „Kotorskom krugu” na Pjaci od Kina. Od radničke klase i aksiološkog sistema avnojevske Jugoslavije, čija je ideološka podloga bio komunizam, danas nema ni traga, primijetila je prof. dr Tatjana Bečanović Đurišić, pitajući: „Kako je došlo do promjene te ideologije i kuda smo to skrenuli sa tog izrazito ljevičarskog, komunističkog i ateističkog puta?”.
Jasno je da su sve državne zajednice nastale nakon raspada Jugoslavije veoma ozbiljno „skrenule udesno, a desno se nalaze ideologije koje vole totalna rješenja, fašističke ideologije”. Jugoslavija je dobro radila to što je kontrolisala naše „domoljublje”, kaže Bečanović i upozorava da poslije raspada zajedničke države sada buja „domoljublje”, ali za sada znatno umanjene naše domovine, „koje svi silom moramo voljeti”. Upozorila je na mogućnost da se fašizam „povampiri”, posebno ako ne vodimo dovoljno računa o tome šta se dešava i šta se govori. Drugačiji je bio sistem vrednovanja, koji je danas potpuno izokrenut.
„Ono što ste vjerovali da se nikada ne može desiti, ipak se dešava”, konstatuje Bečanović, navodeći primjere ustaške naracije i četničke rehabilitacije.
– Da mi je neko rekao da će pravopis koji Adnan Čirgić ponudi biti usvojen u Crnoj Gori i da će on biti važan u školama i da će se po njemu učiti, rekla bih vam da je to nemoguće, ali desilo se da ljudi ovdje prihvataju ludilo kao paradigmu svog ponašanja. Desilo se to. Na prostoru bivše Jugoslavije dominiraju nacionalističke ideologije, a nacionalizam je prvi korak do fašizma. Dominira teror - ovdje ima ljudi koji su se usudili da kažu šta misle, koji su prepoznali tuđe greške, ozbiljne povrede zakona. Ti ljudi stradaju. To se zove teror, na takav način funkcionišu totalitarni sistemi, upozorava prof. Bečanović, dotičući i pitanje „tranzicije”, međuprostora u kome građani žive stalno u egzistencijalnom strahu koji im utjeruju „čuvari domoljubnog poretka”. Podsjetila je na učenje Marksa i Engelsa, koji su govorili o procesima alijenacije (otuđenja) i reifikacije (vladavine stvari nad ljudima).
– Stepen otuđenja u informatičkoj kulturi u kojoj živimo poprilično je veliki. Vi komunicirate sa ljudima najčešće ne gledajući ih u oči i ta kultura ostaviće posebne posebne posljedice na biće i na njegovo profilisanje, posebno na emotivnu sferu čovjeka. Neoliberalna ekonomija takođe utiče na sve ostale sfere društva. Erih From je opisao dva egzistencijalna modela: „Biti ili imati”. Taj posjednički model dominira danas, vi posjedujete diplomu, stan, ženu, kuću... Model bivstvovanja je mnogo teže ostvariti – vi jeste neko, vi postojite i jeste. Nažalost, u neoliberalnom poretku posjeduju se ne samo stvari, nego i ljudi. Jugoslovenski ateizam koji je dozvoljavao kritičko mišljenje danas je nepoželjan. Šta nam je novog i dobrog donijela ta klerikalna linija, to „povampireno hrišćanstvo” – da li je čovjek bolji nego što je bio kao ateista, da li se nasilje u društvu smanjuje... upitala je publiku Bečanović-Đurišić. U totalitarnim sistemima imate jednog čovjeka, jednu partiju koji vladaju cijelim sistemom, to zvuči jako poznato, ali je pritom Crna Gora ostala bez energije da se suprotstavlja totalitarnim strategijama i fašizaciji društva. Ako živite u nasilju trpite nasilje i vaša sloboda je ugrožena, zastrašujuće je to urušavanje poretka. Mi smo skupljali komadiće poslije raspada Jugoslavije, pokušavajući da od tih krhotina sastavimo svoj život, a sada strahujemo šta će biti ako se sruši i ovo, kako god naopako i nakaradno, šta će biti poslije toga, to je strah koji nas odvraća od bilo kakvog pokušaja promjene, kazala je prof. dr Bečanović-Đurišić.
Publika se i ovoga puta aktivno uključila u promišljanje na temu o (ne)rješenju jugoslovenskog pitanja.
M.D.Popović