Roman „Smrt u belom mantilu” Marije Gojković privukao je pažnju novog izdavača, koji je pod brendom EmotionBooks, otvorio mogućnost piscima iz zemlje i regiona da dođu do svoje prilike.
– Izuzetna mi je čast što je EmotionBooks izabrala roman „Smrt u belom mantilu” za svoje prvo izdanje. Za mene kao mladog autora, to predstavlja veliku privilegiju. Uvjerena sam da će ova izdavačka kuća donijeti mnogo novina i kvalitetnih knjiga domaćem tržištu, a pozitivna energija i sjajni saradnici učinili su da izdavanje mog novog romana, bude pravo zadovoljstvo, kaže u intervjuu za „Dan” Marija Gojković, pisac ženskih sudbina savremenog doba, koja se u svojoj trećoj po redu knjizi bavi sudbinom mlade žene koja se iznenada susreće sa dijagnozom o teškoj bolesti, ali i lošim uslovima, korupcijom, kao i mnogim šokantnim stvarima u zdravstvu. Prema riječima Maje Volk, recenzenta ove knjige u pitanju je emotivna priča u kojoj će se prepoznati mnogi.
• Kako ste odabrali temu Vašeg novog romana?
– Često se ponavljam, ali volim da kažem da teme biraju mene. To su priče koje se stvore u trenucima kada ih uopšte ne očekujem i jednostavno „traže” da budu ispričane. Kroz svoje romane, mnogo učim i ovaj put roman nosi slogan „Opipaj puls i shvatićeš koliko si srećan”. I zaista je tako!
Voljela bih da napišem nešto drugačije, nešto što bi me pomalo opustilo, ali „moje teme” prosto mi ne daju da odmorim. I evo, već me polako proganjaju misli o nekim novim sudbinama, koje čekaju svoj red, da se ispišu...
• Ko su zapravo Vaši junaci?
– Junaci su svuda oko nas i mi smo junaci romana „Smrt u belom mantilu”. Nažalost! Uvijek se vezujem za svoje likove, živim i dišem sa njima, i svaki lik ima svoje osobine i svoje ime. U ovom romanu, glavna junakinja nema ime, jer na njenom mjestu može biti svako! Bio je veliki izazov napisati roman, u kome nijednog trenutka nećete napisati ime glavne junakinje, a opet to učiniti tako da to ne poremeti čitaoca.
• Kako ste gradili likove?
– Voljela bih da umijem da odgovorim na ovo pitanje. Ne znam da li sam gradila njih ili oni mene, ali znam da je u njih utkano mnogo emocija, nisam se štedjela iako je bilo trenutaka kada sam se pitala zašto moji junaci toliko pate?!
• Budući da se knjiga tek pojavila, kako biste je preporučili našim čitaocima?
– Ona je mlada djevojka koja se ludo zaljubila i ima niz planova pred sobom. Jedan bezazlen odlazak kod ljekara, promijeniće sve. Njeni snovi o budućnosti pretvoriće se u borbu za svaki novi dan! I kako to obično biva, onaj koji joj je najviše potreban nije spreman da nosi toliki teret na svojim leđima. U borbi da preživi, glavna junakinja shvata da se ne bori samo protiv teške bolesti, već protiv cjelokupnog zdravstvenog sistema. Na svom putu, susretaće se sa prevarama, lažima i najgorim intrigama. Ovo je roman koji postavlja mnoga pitanja. Kako izgleda život kada shvatite da se možda sjutra nećete probuditi? Koja kajanja vam ostaju zbog onoga što ste uradili ili onoga što niste? Tu su i ona pitanja koja se tiču cjelokupnog društva, a to je kakav nam je zdravstveni sistem i kakvi su ljudi koji su položili Hipokratovu zakletvu?
• Poznato je da birate teme koje se tiču naličja života... Sve su to bolne teme, teške sudbine, krupna pitanja koja kako vidimo u okruženju u kojem živimo ostaju bez odgovora.
– Da, to su zaista teške i bolne teme. Lijepo ste rekli, pitanja ostaju bez odgovora, ali to ne znači da oni ne postoje! Samo udruženi možemo poboljšati svijet, ali da li zaista svi želimo ljepši i bolji svijet? Ili samo sebično gledamo da nama bude dobro? U Americi je jedna od najjačih industrija upravo farmaceutska, pa tek onda recimo vojna, to sasvim dovoljno govori. Nedavno su mi rekli da pišem u ime onih koji ne mogu da govore, moram da priznam da mi je mnogo značio takav komentar!
• Kako ste postali pisac?
– Nikada nisam mislila da ću biti pisac, nikada nisam ni maštala o tome. Bila sam samo talentovano dijete koje lijepo piše, nesvjesna toga da to drugi ne umiju. Pošto je meni to bilo nešto potpuno prirodno, mislila sam da je i drugima. Svoje prve pjesme sam napisala, dok još nisam ni umjela da pišem, pa ih je moj otac zapisao. Kasnije, u gimnaziji profesor srpskog jezika i književnosti je primijetio moj talenat, iako sam pisala mnogo ni tada nisam mislila da ću pisati knjige. Kada sam napisala svoj prvi roman, nisam ni planirala da ga izdam, htjela sam da napišem nešto za sebe i tako se jedna priča od par strana pretvorila u roman, a moji prijatelji angažovali i proslijedili izdavačima. Da sam se ja pitala, vjerovatno bih i dalje rukopisi bili u nekoj fioci. Ali, život je izabrao najsavršenije zanimanje za mene. Zato vjerujem da se pisci rađaju, a kroz život nadopunjuju.
• Ko su Vam književni uzori?
– Kao dijete voljela sam djela Gradimira Stojkovića, a u gimnaziji Bore Stankovića. Danas, nemam uzore, već postoje knjige koje mi se veoma dopadaju i one koje nisu u potpunosti privukle moju pažnju.
• Kako komunicirate sa Vašim čitaocima?
– Meni, kao nekome ko piše, ponestanu riječi kada treba da izrazim svoju ljubav prema čitaocima. Oni su moja snaga. Oni su nešto posebno, ali to nije fraza, to je zaista tako. To su emotivne i inteligentne osobe, pune ljubavi prema svijetu, pune raumijevanja, empatične. One osobe koje svijet čine ljepšim i boljim.
• Pored pisanja, aktivno se bavite novinarstvom. Gdje pozicionirate sebe kao novinara, otkud novinarstvo kao izbor?
– Novinarstvo mi je uvijek bilo interesantno, ali i ovoga puta su se nekako same složile kockice. Stigla je ponuda, prihvatila sam je. Da li je to samo trenutna faza ili će potrajati, vrijeme će pokazati. Pisanje zahtijeva da budete izolovani od svijeta, a novinarstvo je sušta suprotnost i upravo to pravi idealan balans u mom životu.
• Pažnju gledalaca privukla je i Vaša TV emisija. Kako ste je koncipirali i kako ste došli na ideju da je pokrenete?
– Emisija „Forum” se realizuje u saradnji portala Pravda i Narodne televizije. Gosti emisije su ljudi koji imaju šta da kažu i naša publika je upravo ona koja želi nešto da čuje, nešto drugačije. Gosti su ugledni profesori, stručnjaci, glumci i mnogi drugi. Kultura je jedan od bitnih segmenata emisije, kao i edukacija!
• Radili ste adaptaciju scenarija popularne serije,,Sinđelići”. Kakvo je bilo iskustvo raditi takvu seriju?
– Rad na seriji je veoma interesantan. Bila mi je velika čast da budem dio takvog projekta. Ranije sam imala priliku da radim u manjim produkcijama, a raditi u jednoj velikoj produkciji je bilo od velikog značaja za mene. Pored pisanja knjiga, pisanje scenarija je ono što me u potpunosti ispunjava.
Mila Milosavljević

Slovo o piscu

Marija Gojković je rođena 1983. godine u Beogradu. Piše knjige, scenarije i bavi se novinarstvom. Njen prvi roman „Prodata” objavljen je do sada u tri izdanja. Dobitnik je nagrade „Beogradski pobednik” za najčitaniju knjigu 2012. i 2013. godine. Roman je preveden na makedonski jezik. Njen drugi roman „Beleg na duši” naišao je na odličan prijem kod čitalaca i zahvaljujući njemu pokrenuta je kampanja „Svaka kuća, sigurna kuća”. Radila je i adaptaciju scenarija za domaću seriju „Sinđelići”. Pokretač je mnogih humanitarnih akcija i veliki je ljubitelj životinja.