Izložbom „Pisac, diplomata i nobelovac“, u Kući Ive Andrića u Herceg Novom, u čijoj je postavci između ostalog autentična Nobelova nagrada za književnost i medalja, koju je pisac dobio 1961. godine, u ovom gradu počeli su „Dani nobelovca u Herceg Novom“.
Izložbu je otvorio Zoran Dojčinović konzul Srbije u Herceg Novom koji je istakao da se obnovom Andrićeve kuće ispisuje nova stranica u kulturnim dešavanjima Herceg Novog te da se programom „Dani nobelovca u Herceg Novom“ obilježava 50 godina od kako je Andrić poslednji put boravio u ovom gradu.
On je podsetio i na diplomatsku Andrićevu karijeru koja je počela pri Svetoj stolici 1920. godine i trajala do 1940. godine, zatim na podatak da je Andrić u tom periodu službovao u osam evropskih država i deset gradova i stekao visok ugled u svijetu diplomatije, a onda i na misao „Od svega što čovjek u svom životnom nagonu podiže i gradi ništa nije u mojim očima vrijednije od mostova“.
- A šta je zapravo diplomatija – nego most preko koga ljudi, odnosno države uspostavljaju neophodne veze. Ko su diplomate, ako nisu najviši mostograditelji svojih država koji svojim diplomatskim radom uspostavljaju spone.Iako do sada srpska istoriografija nije ostavila mnogo pisanih svjedočanstava o brilijantnoj diplomatskoj karijeri velikog književnika, verujem da će aktivnosti koje će se odvijati u kući Ive Andrića napraviti dodatni korak u pravcu uklanjanja nepoznanica o Andriću kao diplomati, kazao je Dojčinović.
Dr Vladimir Roganović, rukovodilac ekspertskog tima za revitalizaciju Adrićeve kuće, naglasio je da je Herceg Novi, grad Matavuljev, Njegošev, Carev i Lalićev, ostaje upisan arabesknim tragom Andrićevog pera na literarnu mapu svijeta kao mjesto mirnog zbrajanja životnih i umjetničkih spoznaja piščevih.
Roganović je istakao i da se nad životom uvijek uzvisi umjetnost, posebno ona istekla iz Andrićevog pera koja se uzvisila da čovjeka oplemeni, a misao oživotvori, iznikla iz cijelog naroda, misao Ive Andrića poput Njegoševe, istinitija i od same istine.
- Jaka je kao život u njegovoj vjekovitoj sili, duboka kao plavet Mediterana, visoka kao vrh Lovćena na koji je iz ovog vrta pogledao Ivo Andrić. Naš je zavjet siguran sam više nego ikada, da njegujemo misao i čuvamo sjećanje na umjetnost i da tragamo za najplemenitijom i najnedosežnijom rječju života, za srodnošću, da budemo ljudi koji osjećaju i biraju srodnost. Najposle ćemo je doseći, rječju, emocijom, ljubavlju, jer srodnost i onda kada se zapitamo, odakle je to došla da nam pomiluje dušu, iz koje god doživljene ili leteće prošlosti da je izronila kao gracija, ishodište je volje višeg reda, i plavetnosti koja boji i pohodi naše unutrašnje staze i lica i predele. I ovaj lokus piščevog vrta i doma koji je sagradio boji jednako naše duše i piščevu dušu, koja se od 15. jula ove godine kao u divotnom ogledalu iz Borhesovske plave polutame zari i ogleda u jednom umjetniku, u jednom čovjeku, koji ga nadahnjuje, vodi, možda i kuda nije bivao i verigama veže i povezuje Višegrad i Beograd, Savinu i Kotor, Stokholm i Sankt Peterburg, Toplu, Kuću i nezaborav…, kazao je Roganović.
Tatjana Korićanac, direktorka Muzeja grada Beograda, je istakla da je vrijeme koje je Andrić proveo sa suprugom Milicom u Herceg Novom, u domu koji su sagradili na Toploj, bio njegov najljepši period života. Naglasila je da na izložbi koja je otvorena nema puno eksponata, ali da je riječ o ekskluzivnim predmetima koji su najvrijedniji u Muzeju Ive Andrića u Beogradu.
-To je njegova svečana diplomatska uniforma, koju je Andrić nosio samo u svečanim, izuzetnim prilikama, ona se sastoji od mača optočenog draguljima i kape sa bijelim nojevim perjem. Ta kapa je znak najviše hijerarhije u diplomatiji Kraljevine Jugoslavije, svi drugi su imali kape sa crnim nojevim perjem. Diplomatski kovčeg je izuzetan predmet primjenjene umjetnosti koji je urađen u Madridu, vjerovatno tokom Andrićevog boravka tamo 1929.godine i koji je zaista urađen na način koji je danas nama skoro nezamisliv. O nobelovoj diplomi i medalji smo mnogo govorili, zna se mnogo zaista, ali da dodam, na zlatnoj nobelovoj medalji se nalazi lik Alfreda Nobela utemeljivača nagrade.Ona je ustanovljena 1905. a Andrić je bio 55.nosilac, 1961.godine. U ratnim godinama nije dodjeljivana otuda i raskorak u broju dobitnika. Na medalji je i stih iz Vergilijeve “Enide”, iz šestog pjevanja, na latinskom. U prevodu glasi: „ o kako je lijepo vidjeti ljudski život oplemenjen pronalascima“. Osim diplome i medalje možete da vidite i predmete koji su sačuvani u kući iz vremena kada su on i Milica tu živjeli. Dva ogledala i jedno postolje za ogledalo tako da su to originalni, autentični predmeti koje je moguće vidjeti u okviru male ali vrlo vrijedne, ekskluzivne postavke, objasnila je Korićnac.
Ana Zambelić Pištalo, Sekretarka za kulturu i obrazovanje je poručila da su Andrićeva medalja i diploma prvi put u Crnoj Gori i Herceg Novom, zahvaljujući podršci koju je opština, JUK “Herceg fest” i TO grada imala od Generalnog konzulata Republike Srbije u Herceg Novom.
-Otvarajući vrata kuće u kojoj je Andrić bio najsrećniji Opština Herceg Novi je vratila velikog pisca u našu sredinu i njegovu ličnost sagledala iz posebnog ugla. Ako ćemo se rukovoditi mudrošču da je čovjek dužan svom zavičaju tada smo svi mi skupa na dobrom putu da to uradimo kroz realizaciju ovakvih i sličnih projekata, kazala je ZambelićPištalo.
Dramski umjetnik Vojin Ćetković govorio je tekst “ O priči i pričanju” koji je Andrić izgovorio kada je primio Nobelovu nagradu. U muzičkom dijelu programa nastupila je Novljanka Iva Kostić.
K.Matović