Po 21. put u porti manastira Zlateš u Tomaševu kod Bijelog Polja održane Vraneške večeri poezije, koje inače od prošle godine nose naziv „Dragomir Švero Brajković”. Svoje stihove govorilo je dvadesetak pjesnika zavičajaca i nekoliko gostiju iz Pljevalja i Prijepolja.
Ovogodišnje pjesničko druženje otvorio je pjesnik Slobodan Vučinić, podsjećanjem na generaciju vraneških đaka koji zajedno završili osnovnu školu, gimnaziju i Filološki fakultet u Beogradu i kasnije postali svi pjesnici, među kojima je bio i Dragomir Brajković.
– Druženje sa Dragomirom počelo je još u Osnovnoj školi na Todorinim barama, poljani koja se nalazi na sredokraći puta Tomaševo-Pavino Polje, gdje su se učenici sretali na čestim izletima. Druženje je nastavljeno u bjelopoljskoj gimnaziji, gdje smo maturirali 1966.godine. Za taj period nas vežu mnoge uspomene pa i subotnji odlazak pješke preko Đapanovog groba preko Okladi u Vraneš. Siguran sam da mu se tada rodila ideja za pjesmu koja će kasnije nastati „Đaci Kovrenci”, koja je bila i ostala poetski biljur ranog Brajkovića, jer kako zapisao `između svijeta i kuća đaci Kovrenci najkrupniji u svim razredima gimnazije primaju prve gorčine i prve tuge, velike zvijezde zavičaja, đaci Kovrenci` – naveo je Vučinić.
On je dodao da se radilo o generaciji koja je ponos zavičaja, sjajne zbilje koje sijaju u tami života brojnih neprebola, sada već vremenom povijeni ali duhom bogati i visoki đaci Kovrenci.
– U gimnaziji smo formirali literalnu sekciju koju su vodili profesori Blažo Knežević i Marko Šebek i s ponosom pominjem imena članova te sekcije koji su ostavili poznato i priznato djelo: Dragomir Brajković, Radojica Bošković, Jovo Knežević, Marko Vešović i Slobodan Vučinić svi iz Vraneša, podsjetio je Vučinić.
Poslije gimnazije upisali smo Filološki fakultet-grupa književnost u Beogradu iste jeseni 1966.godine pridružuje nam se Dragoljub Mališić i Slavenko Divac iz Prijepolja te iz Banjaluke Jelenko Slatinac i Vojo Pribičević sa kojima smo formirali Književni klub „ Nikola Tesla“. Prvo naše predstavljanje, pred velikim auditorijumom, bilo je u Domu omladine u Beogradu – prisjetio se on.
Počele su da pristižu i prve nagrade a imena mladih vranešana su našla mjesta u mnogim listovima i časopisima širom Jugoslavije. Dragomir Brajković je tih dana dobio prvu književnu nagradu lista „Mladost“. Prva njegova zbirka poezije pojavila se 1970.godine pod nazivom „Veliko putovanje“, zatim „Proljeće u Teheranu“, potom mnoge druge. Prisjetio se Vučinić Brajkovića.
Inače manifestacija koja je okupila kako zavičajne pjesnike, tako i goste iz drugih gradova, pozdravio je kako i priliči u ime domaćina iguman Nikolaj Stamatović, starešina manastira Zlateš.
– Kad se ljudi okupljaju oko dobrog djela onda je to boguugodno i milo. Jovan Dučić je davno rekao `u svemiru postoje dva tvorca. Bog i pjssnik. Prvi sve započinje a drugi sve dovršava`. Neka svi malo razmislimo o svemu tome i onome što nam je Bog dao, da se okupljamo da slušamo pjesnike, koji svojim stihovima vesele i čine nam veliko zadovoljstvo. Da se viđamo u radosti i zdravlju mnogo godina – blagosiljao je veče iguman.
Zvanično je večeri otvorio Vesko Gogić, predsjednik MZ Tomaševo, koji je pozdravio učesnike i goste.
– Ove večeri za naš kraj puno znače. Sabiraju pjesnike zavičajce, i dovode nam goste iz drugih gradova Crne Gore i Srbije. Ovo je tradicija našeg zavičaja. Teška vremena i bremena su dovele da se kultura ovog kraja ne prezentuje na najbolji način. Ali ćemo sve uraditi da bude bolje – kazao je Gogić.
M.N.