Poznata književnica, pozorišna rediteljka i esejistkinja Vida Ognjenović predstavila je ljubiteljima knjige u Herceg Novom, kroz razgovor sa urednikmo „Arhipelaga” Gojkom Božovićem svoj roman „Maksimum”. Bilo je riječi i o izazovima koji su pratili njegovo nastajanje, kazala je jedna od najuticajnijih srpskih intelektualaca našeg doba.
Božović je ukazao na nekoliko pripovjedačkih rukavaca koji si jedna od odlika romana „Maksimum”, a koji pokazuju koliko se osnovna tema može smjestiti u različita iskustav savremenog svijeta. Ukazao je da u romanu postoji epizoda u kojoj se glavni junak, Maksimum, čitavog života bavi istraživanjem značenja jedne vizantijske ikone sa ostrva Atinos, epozodu o velikoj grnčarki Indijanki plemena Navaho, Mariji Montoja, zatim epizodi u knjizi, koji pokreće mehanizam radnje romana, velikom izlaskuk naivne umjetnosti na domaću scenu, Amišima...
– Ono što sve te teme objedinjuje je posvećenost, u kojoj ljudi prepoznaju smisao koji im ostaje veoma dalek. S druge strane ključni junak, Maksimum, i sam umjetnik, okuplja sve teme u jednu, jedinstvenu. Ma koliko mu umjetnost bila utočište i okrepljenje, on će se u jednom dramatičnom trenutku vlastitog života suočiti sa činjenicom da ni sama umjetnost ne može da razriješi sve njegove konflikte sa okruženjem – kazao je Božović.
Kako je ukazao da se Maksimum, kao nesporni autoritet, u jednom trenurku suočava sa pitanjem kako on može da odbrani pravo na građansko postojanje. Kroz ovaj motiv, istakao je on, Vida Ognjenović objašnjava kako funkcioniše mehanizam hajke i progona. Ona postavlja pitanje, na koji način se u savrmenom društvu može uspostaviti istina, te formulisati i prepoznati nesporne vijesti, informacije i na koji način čovjek može odbraniti pravo na sopstveno građansko dostojanstvo i svoju biografiju.
Vida Ognjenović je istakla da je po pitanju forme od početka znala da „Maksimum” ne može biti roman tzv. lagodnog prepričavanja, jer u romanu nije u fokusu događaj nego čovjek kojem je napadnut njegov moralni lik. Jer, Maksimum je optužen za plagijat.
– Smatrala sam da ovakvu vrstu priče treba napisati poput naše narodne pjesme, in medias res i u prvom licu. A, kako ne može on sam o sebi da prepričava, svaki učesnik ove knjige govori u svoje ime i u prvom licu. Zapravo imamo forumski roman... praktično antički filozofski dijalog. Komisija koja odlučujeo Maksimumu jeste jedna vrsta porote, koja predstavlja onaj dio društva koji je osakaćen, razbucan, korumpiran time što je politika sve uzela u svoje ruke, počev od zapošljavanja do nagrađivanja, tako da nemamo više kritičko javno mnjenje, jer njemu nije dozvoljeno da postoji. Kritičko javno mnjenje je ućutkano duže vrijeme, kazala je ona.
– Naša društvena svijest je trenutno u najvećoj krizi, a kritička svijet... danas možete svakog napasti u medijima i društvenim mrežama, i od takve osobe napraviti najgoru i nanemoralniju, a da zato nikome ne odgovarate, niti da tu osobu iko uzme u zaštitu. Onaj ko bi i uzeo u zaštitu nema pravo glasa i njegova riječ nema težinu i nije mu dostupna medijaska javnost – obrazložila je Ognjenović.
Ona je poručila da je naše društvo doživjelo da je intelektualac ismijan, potisnut, potlačen, nema glas u javnom mnjenju niti u profesiji. A, u takvom društvu Maksimum nema nikakve šanse.
K.M.
)){kind=small}
