„Vidovdanska povelja” - nagrada Tribine „Riječ” Udruženja književnika Crne Gore uručena je mladom književniku i novinaru „Dana” Aleksandru Ćukoviću na tradicionalnom „Vidovdanskom pjesničkom bdjenju” koje je održano u Manastiru Simeon Mirotočivi na Nemanjinom gradu u Podgorici.
Ćuković je ovo visoko priznanje UKCG i dugogodišnje Tribine „Riječ” dobio za knjigu kratke proze „Kad skidaju krila” koju je objavio „Unireks”, a na osnovu jednoglasne odluke žirija kojeg su činili Milica Kralj (predsjednica), Perivoje Popović i Radoje Femić.
– Odvajkada srpska poezija od zaborava otima zemlju otačastva, i uspostavlja svetačke oreole oko svetih Simeona, Save i Lazara, kazala je nakon pozdrava okupljenih pjesnika vidovdanskog etičkog zavjeta Milica Kralj.
– Srpski pjesnik svakim slovom, stihom i zapisom, koji je o Kosovu ostavio, dopisuje kosovsko zbitije i kosovsko žitije, i krstom pridružuje se pohvalnoj pjesmi slaveći kosovske junake i kneza Lazara. Odvajkada traje borba za „krst časni i slobodu zlatnu” – poručila je ona.
Srpski pjesnici odvajkada svojim stihovima podmlađuju „goru božurovu”, koja svjedoči o junačkom stradanju na Kosovskom boju, a Sveti Sava i Sveti kosovski knez Lazar „vrše smotru sa visoke kosovske osmatračnice nad cijelom istorijom našom od Kosovskog boja do danas, i sve što je ušlo u našu istoriju mjere nepogrešivom mjerom vidovdanskog jevanđelja i vidovdanskom etikom”, poručila je Kralj.
– Evo dana Vidovdana, tužnovaskrsnog, krsnoradosnog, kada je car Lazar poveo svoj narod u jednu unaprijed izgubljenu zemaljsku bitku. No, Kosovska bitka je jedini boj zabilježen u istoriji koji je izgubljen, ali koji nam je ostavio ideju i ideologiju – kazao je paroh podgorički Predrag Šćepanović.
Kosovski boj je zavjetni dan kada SPC služi parastos i kosovskim junacima, ali i svim vojnicima palim za „krst časni i slobodu zlatnu prije, za vrijeme i poslije Kosova”, poručio je on. Ova bitka pripada onim bitkama koje su promijenile točak evropske istorije kazao je otac Šćepanović i naglasio da je prodor azijskih hordi na naše prostore, koji je započeo iznenadnom smrću cara Dušana, izazvao „pad brane” koji se dogodio 28. juna 1389. godine.
Otac Šćepanović je naglasio da se tokom parastosa koji se održavaju širom srpskih hramova na Vidovdan sjećamo i svih onih junaka koji su se borili i ginuli za kosovsku etiku, za isto nebesko carstvo za koje su se kosovski junaci borili na Kosovu polju. Podgorički paroh je izrazio nadu da Vuk Branković više nikad neće dobiti „druga u našoj istoriji, i da ne trgujemo sa onim što od 1389. godine imamo”.
– Kosovo od 1389. godine više nije geografija. Kosovo je svuda gdje ima Srba - Kosovo je u Americi, Australiji... gdje god ima bar jednog živog Srbina. `Ako na ovom svijetu postoji bar jedan jedini Srbin, i on će biti narod`, kazala je velika srpska pjesnikinja Desanka Maksimović. Mi smo navikli da stradamo i vaskrsavamo, i neka nas besmrti car Lazar i kosovski junaci, te svi naši junaci kroz istoriju koji su nas uzdigli pred bogom kao hrabar narod, obavežu da ne trgujemo Kosovom. Jer Kosovo za nas nije prošlost – poručio je otac Šćepanović.
„Vidovdanska povelja” za poeziju je otišla u ruke većinom glasova pjesniku Nebojši Boškoviću za zbirku stihova „Pevanje”. „Vidovdanska riječ” za medijski doprinos i afirmaciju i unapređenje djelatnosti UKCG dodijeljena je Gojku Raičeviću, uredniku portala IN4S, i Redakciji portala Srpske novine.
nakon što je nagrade laureatima uručio predsjednik Udruženja književnika Novica Đurić, pjesnici vidovdanskog etičkog zavjeta čitali su svoju poeziju.
S.Ć.
)){kind=small}
