Hor Društva Crnogoraca i prijatelja Crne Gore „Montenegro” iz Zagreba održao je preksinoć koncert u okviru manifestacije Podgoričko kulturno ljeto.
U Zagrebu djeluju od 2000. godine, a nastup u Podgorici, ujedno im je i prvi zvanični nastup u matičnoj zemlji - Crnoj Gori. Gost večeri, kojeg su jednako toplo pozdravili članovi hora kao i publika u velikoj sali KIC „Budo Tomović” bio je muzičar i pjevač Šukrija Žuti Serhatlić.
– Jezik kulture je univerzalan jezik. To je jezik koji svi razumiju i koji zbližava ljude – rekla je Milanka Bulatović, predsjednica Društva Crnogoraca i prijatelja Crne Gore „Montenegro”, obraćajući se publici pred početak koncerta.
Kako je istakla koncert u Podgorici za sve njih je dosanjani san, onaj san koji se ostvario.
– Mi smo amateri, ali pjevamo sa srcem i nadam se da ćete to prepoznati – rekla je Bulatović.
Publici se obratio i Serhatlić, ističući da im na ovaj način vraća „dug”, jer gostovao je prošle godine u Zagrebu i tada je uspostavio saradnju s njima.
Kako kaže za „Dan” Milanka Bulatović, hor „Montenegro” ima danas oko 30-ak stalnih članova, a počeli su sa šest, sedam pjevača. Zbog bolesti neki članovi nijesu mogli doći u Podgoricu, jer ne bi izdržali put. Inače, Društvu Crnogoraca i prijatelja Crne Gore „Montenegro” iz Zagreba pomogli su da dođu u Podgoricu Centar za očuvanje i razvoj kulture manjina Crne Gore i Sekretarijat za kulturu i sport Glavnog grada.
U lijepim kostimima, stilizovanoj crnogorskoj muškoj i ženskoj nošnji, sa crnogorskom kapom, izveli su čitav repertoar uglavnom baziran na tradicionalnoj crnogorskoj narodnoj muzici, ali i starogradskim pjesmama, kao i pjesmama iz regiona.
– Kao solistkinje su nastupile Jadranka Šincek, djevojački Stojanović, čiji otac je iz Berana, i ona s ponosom svugdje ističe da je Crnogorka, Viktorija Božičević, rođena Cetinjanka i Nađa Dervić, koja je pjevala sevdalinku a koja je rođena u Sarajevu. Naš dirigent i harmonikaš jeste Edin Džaferagić koji je rodom iz Bosne – navodi Bulatović.
Folklor i pjesma su, dodaje ona, najjednostavniji način da se priđe pitanju očuvanja nacionalnog identiteta. Ali, tu su i likovni programi, manifestacije kao što su Dani crnogorske kulture, gostovanja renomiranih crnogorskih umjetnika.
– Mislim da ne možemo biti samo konzumenti kulture, već da moramo i sami nešto proizvesti. Folklor nemamo jer su u pitanju stariji članovi. A, kako ljudski glas najkasnije stari odlučili smo se za osnivanje hora – dodaje Bulatović, ističući da nemaju zazora prema pripadnicima drugih nacija. Naprotiv, mnogi horisti uopšte nisu Crnogorci, ali vole pjevati crnogorske pjesme.
– Mi razbijamo predrasude o crnogorskoj pjesmi. I drago nam je kad ih ljudi čuju, prosto ne mogu vjerovati koliko su lijepe – dodaje Bulatovićeva.
Činjenicu da prvi put kao hor nastupaju na sceni u Crnoj Gori Bulatović je opisala kao nezaboravno uzbuđenje.
– To vam je kao da neko obične ljude iz Italije pozove da pjevaju u operi. Mi nismo ni sanjali da ćemo jednog dana pjevati u Crnoj Gori – ističe Bulatović.Ž.J.
)){kind=small}
