Plato ispred Dvorca kralja Nikole u subotu je bio pun Barana i gostiju grada koji su željeli da čuju zvijezde operskih scena, koje su premijerno nastupile u našoj zemlji. Sopran Federika Vitali, tenor Remus Alazaroae i bariton Florin Estefan, nastupili su u okviru večeri „Opera gala”, kojom je otvorena regionalna muzička subotnja scena „Barskog ljetopisa”.
Riječ je o umjetnicima koji su svoje karijere operskih pjevača izgradili na nekim od najprestižnijih evropskih i svjetskih operskih scena. Nastup na „Ljetopisu”, ipak, za njih je predstavljao novi izazov.
– Nema baš velike razlike između nastupa na ovakvom festivalu i na velikim svjetskim scenama. Ipak, ovo je malo izazovnije, jer vam je publika bliža, pa možete da ih vidite i zaista blisko osjetite njihove reakcije, nisu na distanci kao u teatru recimo. Stoga, ovdje, na otvorenom, teže je nego u pozorištu. U isto vrijeme, veoma je lijepo i interesantno iskustvo. Ja sam zaista uživao. Mogao sam da osjetim toplinu publike, koja je pokazala da im se dopao naš nastup. Zato ohrabrujem grad da pravi još više ovakvih aktivnosti – kazao je rumunski bariton Florin Estefan.
Umjetnici su izveli, kao solisti ili zajedno, neke od najpoznatijih arija iz Verdijevih, Pučinijevih, Donicetijevih opera, kao što su „Madam Baterflaj”, „Trubaduri”, „Rigoleto”, „Traviata” i druge. Osim što su demonstrirali kvalitetno vokalno izvođaštvo, pokazali su da opera nije samo pjevanje, već sveobuhvatna, sinkretička umjetnost.
– Da bi neko bio dobar operski izvođač, prije svega mora biti dobar tumač, dakle, ne samo pjevač već i glumac. Ono što ljudi koji nisu bliski operi ne znaju, i treba da shvate, jeste da je ona jedna sveobuhvatna umjetnost, jer okuplja više branši i umjetnosti u jednu, glumu, pjevanje, scenografiju, koreografiju... To je, prosto, umjetnost koja okuplja mnoge druge – objasnila je Federika Vitali, iza koje su brojne uloge u operskim predstavama i brojne nagrade.
Remus Alazaroae, rođen u Temišvaru, prvo je bio instrumentalista. Naime, nakon višegodišnjeg, uspješnog muziciranja na oboi, svoju karijeru preusmjerio je na opersko pjevanje, po kome je danas prepoznatljiv.
– Veoma mlad sam postao član operskog orkestra, i imao sam priliku da čujem veliki broj pjevača. Tada sam rekao sebi mogu ja to bolje. Naravno, to nije bilo tako lako. Trebalo je uložiti 12 godina pripreme i rada da bih prešao u tenore, što je sasvim drugačije u odnosu na sviranje na oboi. Zahtjevnije je i rizičnije. Dok pjevate, kao da ste sasvim ogoljeni pred publikom. Cijelo tijelo vam je instrument – kazao je ovaj mladi tenor.
Uz ovaj trojac, pred Dvorcem je nastupila i Elisa Montipo, koja je bila zadužena za klavirsku pratnju.D.S.
)){kind=small}
