Knjiga, odnosno treći nastavak „Božanstvenih bezbožnika“ dr Sanje Domazet predstavljen je publici na 13. Međunarodnom podgoričkom sajmu knjiga i obrazovanja. I u ovoj, kao i u prethodna dva nastavka, Domazet nam kroz zanimljivo napisane biografije približava neke od značajnih intelektualaca i umjetnika 20. vijeka. No, s ovom spisateljkom, muzičarkom, esejistkinjom, scenaristkinjom, univerzitetskom profesorkom, bilo je razgovora i o srodnim temama vezanim za knjigu i sajmove knjiga. Kontradikciju koja se javlja u naslovu njenih eseja o velikim stvaraocima, objašnjava na sljedeći način:
- Božanstveni bezbožnici zato što je kod njih došlo do spajanja, susreta božanske inspiracije i talenta sa pottrebom i mogućnošću da je iskažu. Ograničila sam se na 20. vijek smatrajući da je to vijek, citiraću Hamvaša – da smo uspjeli nemoguće, a u 21. nastavili, da u najmanje moguće vremena smjestimo toliko mnogo nesreće. Tako da u tim okolnostima kad ostaje pitanje ima li smisla pisati poeziju poslije Aušvica, postavlja se i pitanje ima li smisla u takvom svijetu pisati knjige? Naravno da da, i na takve knjige valja odgovoriti knjigama od krvi i mesa – kaže Domazet, navodeći da se cijela unijela u biografije pišući ove knjige. Ove knjige, veoma popularne, same su nalazile put do čitalaca, bez velike pompe i reklame, dodaje Domazet. Razlog sigurno leži u tome što insistira na ličnom, autentičnom tonu, dodaje autorka. Istim metodom se koristi i kada piše kritike ili eseje za novine. Pritom, smatra i da je razlog u bogatstvu jezika kojim se koristi, a koji nije prost kao emotikoni u porukama.
Zanimljiva je i zajednička karakteristika svih aktera njenih priča.
- Ne postoji čovjek koji nema neki tragičan momenat, i koji ne mora uvijek da bude presudan. Ali, na njih djeluje presudno jer su oni jako osjetljivi. I Sv. Avgustin je rekao – vi izabrano carstvo slabih. I ovo jeste birano carstvo slabih, ali ovo je najjača slabost, drugo lice slabosti koja zapravo piše, stvara, uzdiže se uprkos svemu što se dešava u životu – kaže Domazet.
- Ovo su ljudi koji su stvarno božji, stvarno su monasi, vrlo često su i bez para, ljubavi, sreće, a djela su im ingeniozna – naglašava Domazet, koja je s ovom knjigom uspjela da uđe u mnoge svjetske biblioteke i na mjesta gdje ne biste očekivali.
Ž.J.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
