Kustoski projekat istoričarke umjetnosti Nataše Nikčević „Crtež kao eksperiment” može se od preksinoć pogledati u izložbenim prostorima Centra savremene umjetnosti Crne Gore. Publika ima priliku da u Dvorcu Petrovića i Perjaničkom domu na Kruševcu pogleda odabrane radove čak 45 likovnih umjetnika iz Crne Gore, različitih generacija.
Postavka je pripremana tri mjeseca, a u tekstu naslovljenom „Vrt sa stazama koje se račvaju”, čije dijelove je pročitala sama Nikčevićeva na otvaranju ističe se da radovi crnogorskih umjetnika korespondiraju sa aktuelnim evropskim kretanjima kako na nivou jezika tako i na nivou vrijednosti. Pitanje - gdje se u vremenu nepreglednosti nalazi crtež kao medij u savremenoj crnogorskoj umjetnosti, jedno je od inicijalnih čvorišta u koncepciji izložbe „Crtež kao eksperiment”. Zahvaljujući se kolegama iz CSUCG na pomoći prilikom priređivanja izložba, naročito Aniti Ćulafić, Nikčevićeva kaže:
– Teoretičari savremene umjetnosti smatraju da živimo u doba tehničke reprodukcije, da je kultura pisma zamijenjena kulturom ekrana. Preciznije, unutar savremene umjetničke scene detektuju se intermedijalna preplitanja još od `60-tih godina 20. stoljeća, a u crnogorskoj otkloni od tradicijske likovnosti u sintaksi pojedinih umjetnika, koji se vraćaju u Crnu Goru `80-tih – kaže Nikčevićeva.
Istoričarka ističe:
– Ako se prihvati definicija da je linija u crtežu osnovno sredstvo ekspresije, različito materijalizovana i realizovana, onda izložba „Crtež kao eksperiment” mapira ispitivanja vlastitog duktusa crteža ali i apostrofira crteže u koje je moguće ući - oprostoreni crteži gdje fizis prelazi u poezis, kao i radove koji označavaju intermedijalna preplitanja sa svjetlom, digitalnom umjetnošću... Crtež je eksperiment, a eksperiment znači živjeti u svijetu kao otvorenom procesu, projektu i trenutku. Crtež je zapis, hronika razvoja misli, prikaz vlastite slike stvarnosti, a najčešće naše primarno sidrište u potrazi za odgovorima – kaže Nikčevićeva.
Pitajući se koja i kakva su primarna sidrišta crnogorskih umjetnika kada je u pitanju „Crtež kao eksperiment”, istoričarka dodaje da je moguće klasifikovati, napraviti određene cjeline, a sve kako bi se barem djelimično metodološki odredili:
– Crtež kao eksperimentalna varijacija - Burić Branko Ilija; crtež kao konceptualni rad - Nenad Šoškić, Nataša Đurović, Suzana Pajović, Marko Marković, Anka Burić, Teodora Nikčević, Ana Miljkovac Đukanović, Peko Nikčević, Gordana Kuč, Igor Rakčević; oprostoreni crtež - Tijana Dujović Liščević, Nada Kažić, Adin Rastoder; crtež kroz nekonvencionalne materijale - Slavica Gvozdenović, Mihailo Pavićević, Lena Nikčević, Katarina Švabić, Ivanka Vana Prelević, Veljo Stanišić, Jelena Đukanović, Milija Stojanović, Maja Šofranac; crtež i digitalni mediji - Dejan Batrićević, Jovana Vujanović, Anastasija Kostić; crtež kroz svijest-svijet medijskih poruka - Vladimir Dado Đuranović, Roman Đuranović, Tadija Janičić; crtež kao kolaž - Lidija Nikčević, Ljiljana Kolundžić, Marko Musović, Ilija Nikčević, Biljana Keković; crtež pikturalnog porijekla - Srđan Vukčević, Draško Dragaš, Ratko Odalović, Krsto Andrijašević, Tomo Pavićević, Anita Ćulafić, Natalija Đuranović, Vaso Nikčević, Vesko Gagović, Dragan Karadžić, Sonja Đuranović – navodi Nikčevićeva, u što se mogu uvjeriti posjetioci koji će naići na takvu podjelu prostora i radova u Dvorcu i Perjaničkom. No, dodaje ona, „takve podjele samo su uslovne i često se crteži mogu iščitati u barem dvije skupine što govori u prilog osnovne premise izložbe `Crtež kao eksperiment`”.
Odnosno, kako zaključuje Nikčevićeva u tekstu koji prati izložbu:
– Crtež kao eksperiment je mapiranje, jedno od mogućih, fenomenologije crteža, ukazivanje na polja i identitete savremenog crteža - kao vrt sa stazama koje se račvaju – zapisala je Nataša Nikčević.
Izložba se može pogledati do 13. aprila, a katalog će biti štampan kasnije.Ž.J.