Da je sjećanje na blaženopočivšeg arhimandrita Lazara Adžića živo, svjedoči veče upriličeno u njegovu čast u organizaciji Crkvene opštine Gacko, u Parohijskom domu u sali Muzičke škole.
Na početku duhovne večeri publiku je u ime domaćina pozdravio protojerej-stavrofor Velimir Kovač, paroh gatački i prikazan je dokumentarni film „Duhovna poetika oca Lazara”, koji je režirao reditelj dr Radoslav T. Stanišić, koji je govorio o filmu, čiji je scenario pisao po knjizi „Položi nadu na Gospoda” igumanije Manastira Ćelija Piperska, mati Jelene.
Potom je uslijedila promocija knjige „Položi nadu na Gospoda”, o kojoj su govorili, autor mati Jelena, jeromonah Jeftimije, iguman Manastira Piva, protojerej-stavrofor Dragan Stanišić, paroh podgorički i profesor Cetinjske bogoslovije.
– Dolaskom u Crnu Goru, otac Lazar je odgonio ogromni mrak i mrtvilo koje je decenijama pokrivalo naš narod na ovim prostorima. Počeo je tiho, nenametljivo. Naši prvi susreti više su podsjećali na doček koji nam je pripremala baka na selu. Tek kasnije, kada se malo oslobodimo, on počinje priču o Bogu koji je dobar, koji nas voli. Na naše pitanje - zašto mi ništa o tome ne znamo, on bi samo odgovarao: „Nijesmo mi Njega znali, ali On je znao nas, i stalno je sa nama, bdi nad nama i daje nam dah i život, kao što nas majka hrani mlijekom”. To su za nas bile velike tajne, ali mi smo nekim čudom povjerovali da je sve tako kako nam govori. I poslije toliko godina, u našem srcu žive njegove riječi, kojih nije bilo puno, ali su bile zapečaćene nekom silom. Sav u Hristu, nudio nam je Hrista koji je bio toliko neodoljiv da je bilo nemoguće da se ne zaljubiš u Njega. Otac je ulagao još više sile i napora da naša ljubav i oduševljenje, koje je svojstveno za početnike, ne utihnu. Svakog čovjeka koji mu je dolazio on je primao kao da mu dolazi sam Gospod. Njegova usrdnost i žrtva dali su bogat plod. Oslobodio nas je od mnogih predrasuda i nije nas vezivao nikakvim moranjem, sve je prepuštao našoj slobodi – kazala je monahinja Jelena.
Sveštenik Dragan Stanišić je kazao da je kao iguman manastira Ostrog, otac Lazar bio u situaciji da brine o mnogim stvarima i on je u tome bio vrlo odgovoran i pedantan, ali, svemu tome je pretpostavljao brigu o monasima.
– Otac Lazar je imao puno duhovne djece i svojom ljubavlju godinama je pratio njihov život. Mati Jelena, pisac ove knjige, jedno od duhovnih čeda oca Lazara, od samog poznanstva sa njim voljela je da ga prati i sluša u svemu. Pišući ovu knjigu o svom duhovnom učitelju i ocu, ona nije radila drugačije nego kako je mislila da bi on blagoslovio. Otac Lazar, zna se, ne bi pristao da neko piše knjigu o njemu, ali mati Jelena je bila uvjerena da bi to dozvolio jedino ako je tako na korist Crkvi, a, po njenom mišljenju, najviše korisno i dragocjeno za Crkvu jeste sam lik očev koji blista hristolikošću i smirenošću. Mati Jelena u svojoj knjizi želi, upravo, da nam približi i da nas podsjeti na jedan takav izuzetan lik čovjeka Božijeg - kazao je on.
Kraće odlomke iz knjige čitala je prof. Dušanka Stanišić, a svoju novu pjesmu o ocu Lazaru pročitao je pjesnik Sreto Vidanović.
Večeri posvećenoj ocu Lazaru u njegovom rodnom gradu Gacku, prisustvovalo je sveštenstvo i monaštvo Eparhije zahumsko-hercegovačke, Mitropolije crnogorsko-primorske i Eparhije budimljansko-nikšićke, kao i brojni rođaci, plemenici i poznanici blaženopočivšeg arhimandrita Lazara.
A.Ć.
)){kind=small}
