Predstavljanje knjige „Posljednje opelo- Kako je potopljena crnogorska flota” Momira Čolovića u crkvi Sv. Duha, evociralo je uspomene na ne tako davnu, neslavnu prošlost propasti pomorskog giganta „Jugooceanije” i još više uzburkalo emocije prisutnih brojnih poštovalaca lika i djela autora. Oči su zasuzile mnogima dok je Tatjana Crepulja čitala Čolovićevu neobjavljenu „Odu starim morskim vukovima”, prvi put otkako je napisana na Nikoljdan 2016. godine, u kojoj autor poručuje da istina o „Jugooceaniji” neće umrijeti sa pomorcima, koji jedan po jedan polako odlaze. Prekaljeni „kapo od makine” je ovo djelo posvetio „istorijskoj i geografskoj Boki i svim Bokeljima u rasijanju širom svijeta koji ponosno nose ovo sveto ime, pomorcima koji su ugradili živote u potopljenoj floti“. Ovo štivo nije beletristika, već strtučni prikaz ozbiljnih tema, o čemu svaki čitalac ima pravo da sudi.
- „Posljednje opelo“ nije kritika niti optužba bilo koga, bez obzira na malo oporih riječi i duboko razočarenje autora zbog nerazumijevanja. Ovo je stručni prikaz onoga što se desilo, kroz ličnu i svjetsku praksu i ukazivanje na mogući izlaz iz ove situacije... Vrijeme o kojem sam pisao nazvao sam „Pomorski romantizam“. Bilo i prošlo. I nikad se više neće vratiti. Život pomorca, naših obitelji, pa i kroz moju autobiografiju, naveo sam kao zajedničku karakteristiku porodica pomoraca, o zvanju o kojem ljudi malo znaju, ili se osvrću na nas kroz senzacionalističke napise, koji nemaju veze sa stvarnošću. Moje knjige, moji snovi – ispovijest su jednog sanjara, poručio je Momir Čolović obraćajući se publici. Svoje šezdesetogodišnje iskustvo on je satkao u svojih šest knjiga i kao takav, po ocjeni njegovog kolege Gojka Ljesara, on je najplodniji pisac u svojoj branši, s obzirom da u pomorstvu ima malo pisaca. Poneka oštra riječ, kaže Ljesar, ne bi trebalo da bude pogrešno shvaćena.
- Možemo vjerovati u neke zaključke pisca ili ne. Ali ne možemo osporiti dokumentovanost, ogromno iskustvo i napor koji je uložio da napiše i ovu petu knjigu o pomorstvu, rekao je Ljesar, objasnivši da knjiga „Posljednje opelo” prikazuje deset istorijskih epoha kroz koje je prolazila Boka, uz osvrt na more, kao izvor života i pomorstvo kao ekonomski temelj preživljavanja Bokelja, naroda koji je naseljavao ovaj prostor od Debelog brijega do paštrovskog Kufina.
- Poseban akcenat je stavio na multi nacionalni i multireligijski sklad, koji bi mogao da posluži kao primjer svim nacijama našre države. Knjiga obuhvata raspon od druge polovine prošlog vijeka do današnjih dana, skoro šezdeset godina, koliko obuhvata i njegovo profesionalno iskustvo kao pomorca, a i pisca, i skoro sedamdeset godina kao stanovnika Kotora. On je taj period nazvao „pomorski romantizam”, istakao je Gojko Ljesar. Kompleksnost ove materije, dodaje on, pisac je potkrijepio originalnim dokumentima, a poseban biser ove knjige su imena svih koji su stvarali našu flotu, na ponos njihovih potomaka. Ljubav prema Boki i brodu bila je i ostala Momirova vječita inspiracija, koja mu je sem ushićenja donijela veliku bol i osjećaj prevare, primijetio je kapetan Zoran Usanović, te poručio da ovo veče bude inspiracija svima da se suoče sa istinom da li su i sami išta učinili da se nepravda prema „Jugooceaniji“ i Boki ispravi. Po svom izboru Tatjana Crepulja je iz knjige pročitala tekst pod naslovom „Morsko dobro – pravna rugoba Primorja“.M.D.P.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
